1. 3. 2010.

Jedno JA iz 2003.

VOLITE SEBE
Precente Mulford
„Ne može biti spiritualnog rasta bez više Ljubavi prema sebi. Spiritualni rast podrazumeva negovanje i razvoj svake sposobnosti i talenta. Viša ljubav prema sebi je dobrobit kako za druge tako i za nas same.“


„Veoma malo ljudi istinski voli sebe. Samo mali broj istinski voli svoje telo višom ljubavlju. Ta viša Ljubav unosi u telo stalno rastuću životnost i stalno rastući kapacitet da uživamo u životu.“
 
„Ono što je od najveće važnosti da znamo i što će nam Apsolut pokazati ako zatražimo, je kakvu vrednost imamo za druge. U skladu sa našom moći da povećamo sreću ljudi i u skladu sa našim prepoznavanjem te moći, biće nam dato sve ono što nam je potrebno.“

„Ljubav je element prozračan kao voda ili vazduh. Ona ima mnogo stupnjeva kvaliteta. Nalik zlatu, ona se može pomešati sa grubljim elementima. Najviša i najčistija Ljubav dolazi onome i onoj, koja je u zajedništvu i jedinstvu sa Beskonačnim Umom, tražeći sve više njegove mudrosti. Pogledi i misli takve osobe će biti od velike vrednosti za onoga kome su upućeni. I takva osoba će zahvaljujući ovoj mudrosti biti veoma ekonomična sa svojim saosećanjem prema drugima.

Ako bez rezerve i prosuđivanja pružimo saosećanje i pomoć, materijalnu i moralnu, drugima kada nam zatraže, ljudi će uzeti ono što imamo da damo i doći po još. Nastaviće sa time sve dok sami ne budemo potpuno iscrpljeni. Rezultat će biti oštećenje, crpljenje energije i umanjenje vaše sposobnosti da istinski učinite dobro drugima. 

Niko sa strane neće postaviti granice vašem davanju, morate ih postaviti sami.“

*************************************************************************
Pre izvesnog vremena sam, preturajući po starim dokumentima, neočekivano naišla na jedno JA iz 2003. 







































Lokalni list je u to vreme imao rubriku „Dnevnik jedne sugrađanke/ jednog sugrađanina“, uvek vezan za neki konkretan povod, te je JA iz 2003. pisalo jedan od tih dnevnika.

 To je JA na kraju jednog perioda, koji je trajao od 1998. do 2003. i bio verovatno jedan od najproduktivnijih i najdinamičnijih u mom životu, kako u pogledu stečenih znanja, tako i u pogledu plodova – opipljivih, kreativnih rezultata rada - prevoda, članaka, modula za radionice, projekata. Međutim, u vreme ovog JA ta je osmišljenost, produktivnost i kreativnost već odavno počela da se iscrpljuje i pretvara u jalovu dinamiku, prilično obesmišljeno jurcanje tamo-amo i rastrzanost između najrazličitijih obaveza i projekata koje sam preuzela na sebe. Tako i ovaj tekst, pored svesno odabranog minimalističkog i dnevničkog stila i poruka za ljude, za koje sam znala da će ga čitati, prilično verno reflektuje upravo tu besplodnu dinamiku, koja je sve više gubila na smislu. Šest meseci kasnije sam donela određene odluke i iz korena promenila način života. Doduše, ne bez otpora. Bila je izgleda potrebna ozbiljna sportska povreda da me uveri da mi je potreban mirniji tempo.
***
Gnostički sistem kaže da se sve aktivnosti u vremenu odvijaju ciklično, u skladu sa Zakonom Oktava, kod kojih postoje međustepeni između nota MI i FA i nota SI i DO, koji se ne mogu premostiti bez ispunjavanja intervala između njih. Naše aktivnosti u vremenu se iscrpljuju, ukoliko ne osmislimo (ili se one dogode) bočne oktave, koje će podržati naše aktivnosti i njihov dalji razvitak. Neke je oktave lako pratiti i sagledati, neke se mogu sagledati samo iz šireg konteksta. I nekada sa čuđenjem u tom širem kontekstu vidite kako neka nova oktava, podjednako produktivna i kreativna, mada naizgled nepovezana sa prvom, može da omogući njen dalji razvitak, ispunjavajući interval upravo na pravom mestu, obogaćujući je i omogućavajući joj da se nastavi.

***
Linearno, pravolinijsko kretanje je prilično pojednostavljen način da se shvati beskonačnost. Održavanje pravca ne znači održanje pravolinijskog kursa, već održavanje veze sa Višim Ja, koje će verovatno usloviti ciklično, spiralno kretanje ka centru. Podesite svoje frekvencije, sakupite energiju, a zatim idite tamo gde vas intuicija odvede.
***
Teri Pračet u romanu „Veštice na putu“ ima jednu lepu priču o dve veštice, koje su dospele u začaranu sobu sa bezbroj ogledala i iz koje mogu izaći samo ako pronađu onu pravu. Misteriozni glas puta: „Koja je prava?“, prva veštica uzaludno traga među svojim bezbrojnim odrazima, a naša junakinja, Baka Volderaks, pogleda na dole u sebe samu i kaže: „Glupog li  pitanja, pa ova ovde.“ I izađe iz začarane sobe.

Ova ovde, da … :-)
… kojoj je veoma milo da ja našla jedan mali zapis iz Velike Slike Života i jedno voljeno JA iz trenutka u večnosti pod nazivom 2003. 


 

Нема коментара:

Постави коментар