25. 9. 2010.

ČETVRTI PUT - SAMO-PROMATRANJE II


REBECCA NOTTINGHAM
PRAKSE ČETVRTOG PUTA: SAMO-PROMATRANJE
II DEO

Prijevod: Ivana

Odbojnici
Odbojnici su psihološki vakuumi između kontradiktornih Ja koji brane uočavanje nesklada između njih i nedostatak jedinstva u vlastitom biću. Oni omogućuju način ponašanja gdje osoba može sebe smatrati dragom individuom, iako tuče svog psa, napada partnera ili ignorira djecu.

Stvarna vanjska konsideracija (vanjsko pridavanje značaja) je napredan Rad, ali studenti to mogu ČINITI, makar izvana. Većina ostalih praksi rada odnose se na NE činjenje, tj. NE izražavati vlastite negativnosti, NE biti mehaničan, ili se odnose na druge aspekte unutarnjeg Rada.

Vanjska konsideracija je esencijalna za razvoj bića. Ona je i nusproizvod napretka  i esencijalni element u razvoju osobe u Radu. 


To nije prakticiranje „ljubaznosti“ prema drugima i glumljenje ugodne osobe, blaženog smiješka, itd., nego je ta i ostale prakse Rada čvrsto usađena u objektivnoj moralnosti. U prirodnom napretku Rada, posjedujući djelotvorno Promatrajuće Ja, počinje se uviđati sve loše djelovanje unutarnjeg pridavanja značaja (unutarnje konsideracije). Nakon dugoročne opservacije počinjete uviđati da su sve vaše akcije u vanjskom svijetu motivirane sebičnim interesom; čak i one koje se izvana čine velikodušnima podsvjesno, mehanički traže priznavanje zasluge, poštovanje i nagradu.

Kad počnete osjećati nestvarnost i nezrelost koje prožimaju sve aspekte unutarnje konsideracije, a u cilju razvoja bića, takve manifestacije počinju otpadati. Tada više ne možete ući u prostoriju punu ljudi osjećajući se nesigurno, a da niste svjesni kako je takvo ponašanje mehaničko i zagađeno svojstvima baziranima isključivo na unutarnjoj konsideraciji. To ćete osjetiti mimo vašeg psihološkog funkcioniranja na razini sna na kojoj, kao i svi ostali u prostoriji, tražite samopotvrđivanje. Rastvaranje tih Ja unutarnjeg pridavanja značaja podiže vas na drugu razinu svijesti i izuzima vas iz struje socijalnog momentuma i mehaničnosti.

Počinje se promatrati pasivno, izvana i iznutra, i počinju se zapažati kontradiktornosti između vanjskog ponašanja  i unutarnjih stanja i primjećivati da je unutarnje stanje uvijek neka varijacija sebičnog interesa: potreba da se bude primijećen, cijenjen, pažen, želja za razumijevanjem, za posjedovanjem sposobnosti koje drugi cijene, potreba da se bude u pravu, osjećaj zbunjenosti i nesigurnosti ako te potrebe i želje nisu zadovoljene; hvalisanje i kočoperenje taštine, podmukla pohota kod flerta; glumljenje da vam je stalo onda kad nije; glumljenje da slušate onda kad je vaš um negdje drugdje; manipulacije i neautentično djelovanje u svim varijacijama. Unutarnja konsideracija  uvijek je zaokupljena time kakav dojam ostavlja. Samo ponekad je riječ o taštini. Vanjski izgled, položaj, primjereno poštovanje, zasluge, status, cijenjenost – sve su to osnovne emocije unutarnje konsideracije.

Samo promatranjem, verificiranjem i radom protiv unutarnje konsideracije može se početi dolaziti do točke u kojoj nije svaka misao i akcija motivirana sebičnim interesom. To može biti početak stvarne vanjske konsideracije. Ona se ne događa fokusiranjem ISKLJUČIVO na misli i mišljenja drugih. Događa se zbog toga što oslobođenost od sebičnih interesa u našoj psihologiji otvara prostor za jasno viđenje i sposobnost svjesnog djelovanja u danom trenutku.

Kakva god akcija proistekla iz vanjske konsideracije (vanjskog pridavanja značaja), ni jedna ne zahtijeva da bude cijenjena, čak ni prepoznata. Takve potrebe pripadaju unutarnjoj konsideraciji (unutarnjem pridavanju značaja). Vanjska konsideracija nema nikakve veze s dobivanjem nečega, pa ni priznanja, razumijevanja, poštovanja, zasluge ili nagrade za sebe. Zato je istinska vanjska konsideracija suprotnost slabosti. Nema slabosti u sposobnosti da se djeluje svjesno i nesebično. Zapravo, potrebna je velika snaga kako ne bi bili stalno opsjednuti sobom. Potrebna je hrabrost i prihvaćanje neophodne patnje, i oslobađanje sebe od nepotrebne patnje kako bi probili put kroz psihološke prepreke unutarnje konsideracije.  Ako uspijete, podigli ste razinu Bića.

Ako prakticirate istinsku vanjsku konsideraciju, nitko vas ne može iskoristiti, niti izazvati ikakav učinak ismijavanjem.Taština, strah, elementi moći, ne postoje u vanjskoj konsideraciji, pa stoga ne mogu ni biti napadnuti. Postići ćete dimenziju neovisnosti o vanjskom svijetu i tiraniji pogrešnog rada vaše psihologije.

Motiv za činjenje usluge prijatelju u vanjskoj konsideraciji jest potreba vašeg prijatelja. Ako prijatelj ne cijeni vašu uslugu ili je spolja odbacuje, to nije refleksija na vaš autentični motiv i neće predstavljati uvredu. Da se poslužim vašim primjerom: kuhati vašoj ženi omiljeno jelo može izgledati kao vježbanje vanjske konsideracije. Ali ako ona ne treba jelo, nego vašu pažnju umjesto sati koje ste potrošili kupujući i kuhajući, to nije stvarna vanjska konsideracija. Dali ste joj ono što ste VI željeli dati, umjesto onog što njoj treba. Umjesto da vas to ljuti, trebalo bi vas motivirati da otkrijete što ona treba i da joj to date bez očekivanja nekog posebnog rezultata. Vanjska konsideracija ne uzima u obzir svoje vlastite potrebe. Ona je zaokupljena potrebama drugih, a to je manifestacija više svijesti.

U suprotnosti s vašom idejom o ispitivanju vanjske konsideracije sa „sebične točke gledišta, s aspekta prve linije Rada“, mora se reći da se prva linija Rada SVA odnosi na ogoljavanje od sebičnosti. To nije „pokušaj, dok smo u domeni lažne osobnosti,…fokusiranja na misli i mišljenja drugih“. Za početak, lažna osobnost i vanjska konsideracija ne mogu koegzistirati. A fokus vanjske konsideracije nije na mislima i mišljenju drugih, nego na njihovim potrebama. Ako drugi ne pokazuju poštovanje, čak ni priznanje, vi ne možete zaključiti da ste promašili, jer nemate zahtjeva prema njima. Zaključiti kako prema njima niste primijenili vanjsku konsideraciju zato što im niste dali ono što trebaju, može biti djelomično točno. Vanjskom konsideracijom znali bi što oni trebaju prije djelovanja, a čak i ako djelovanje ne pokaže učinak, niste promašili jer je motivacija bila autentična.

Tako, u Radu se učimo prakticiranju vanjske konsideracije čak i kad ne znamo kako, baš kao što se od nas traži prakticiranje samopromatranja koje tek treba naučiti. Ali, stići od samopromatranja do stvarne vanjske konsideracije je dug, težak proces čišćenja sebe od pogrešnog djelovanja mehaničnosti ili sna. U međuvremenu, svaki pokušaj vanjskog pridavanja značaja će vas prosvijetliti i počet ćete uviđati kako je razina Bića vrlo daleko.

{STUDENT: Kako mogu usaditi sklonost za Radne Ja koji se u meni pojavljuju kao nametljivci?}

Takvi osjećaju su prirodni na početku Rada. Promatrajuće Ja nema snage osim za promatranje, i počinje se gubiti poznati osjećaj sebe prije nego što je nastalo nešto drugo što će ga zamijeniti. „Načini koji su poznati i udobni“ za vas, mehanični su i uspavani. Jeste li to vi kakvi želite biti? Čini se pogrešnim „kloniti se“ tog poznatog sebe jer ste identificirani sa sobom. Vi sebe poznajete samo onakvima kakvi ste oduvijek bili.

Osjećanje otpora prema Radu je uobičajeno iskustvo. Osjećaj gubitka koji imate je stvaran. Postoji stvaran gubitak, gubitak ega i osobnosti, i poznatog osjećaja sebe. No to je neophodno kako bi se izgradilo istinsko sebstvo na novoj, autentičnoj osnovi.

Radni Ja osporavaju ono što ste oduvijek poznavali kao „sebe“, ali oni dolaze od vas, u vama su, pa i kad su uspavani oni su više vaše stvarno sebstvo nego ijedna imitacija  ili pretvaranje. Svrha rada je promjena. Je li to vaš cilj? Onda morate promijeniti svoj „odnjegovani osjećaj sebe“. Ako se želite BAVITI radom, morate nastaviti s praksom. Budite pasivni prema otporu lažne osobnosti. Očekujte to i samo promatrajte. Promatrajte kako se osobnost ne želi mijenjati, ne želi praviti nikakve napore, naročite ne one koji eliminiraju njeno postojanje.

Dugim procesom samopromatranja akumuliraju se Radni Ja. Postupno ćete postići osjećaj autentičnog sebstva (nasuprot imitaciji i pretvaranju).

Tako, ovo je dio „intencionalne“ ili „neophodne patnje“, to jest žrtvovanja lažne osobnosti, što je uvijek na neki način bolno, u cilju postizanja stvarnog sebstva koje je istinitije i u kojem nema pretvaranja.

{STUDENT: Kako mogu opet početi s Radom na dosljedan način?}

Počnite procjenjujući svoj cilj. Ako je vaš cilj psihološka evolucija, tj. mijenjanje sebe, onda ćete alat za takve napore naći u psihološkim praksama Rada, najbolje izraženima u Nicollovim „Komentarima“ . Kontemplirajte kozmologiju ako hoćete, ali pažnju fokusirajte na samopromatranje. Svaki napredak u Radu započinje samopromatranjem i podjelom pažnje.

Ako hoćete, koristite jednostavne podsjetnike za promatranje, npr. stavite sat na drugu ruku, itd.  Ako trebate treću snagu, odredite svakodnevno čitanje „Komentara“. Rodney Collin podsjeća nas da „znamo ono što znamo“. Zapamtite što ste verificirali.

Možete potpuno razumjeti kako podijeliti pažnju, kako promatrati sebe, ili bilo koju drugu praksu Rada, a da ne znate što ćete naučiti i kako će to znanje utjecati na vas. Netko može prakticirati samopromatranje i posebno promatrati taštinu , što će ga natjerati da se osjeća malim i plitkim, zbunjenim i paranoičnim da ne bude otkriven i ponižen; tada uskače opravdavanje, a ako ostanete na promatračkoj razini samo ćete vidjeti još više pogrešnog rada, i odjednom ćete spoznati da nijedno od tih promjenjivih Ja nije stvarno. Onda, tko ste vi? Što je stvarno, a što nije? To ne možete vidjeti unaprijed, i za svaku osobu će to biti ponešto drugačije iskustvo.

Za ispravno bavljenje Radom morate znati koji vam je cilj i razumjeti što se od vas traži. Također, morate razumjeti svrhu praksi koje su vam dane. Ne podcjenjujte napomenu o „poznavanju sebe“, cijela svrha ovdje je razlučiti stvarno od lažnog. Sav napredak u Radu zasniva se na znanju o sebi.

Promatrajući Ja stvaraju ono što Rad naziva Zamjenikom upravitelja. Stalnom praksom i verificiranjem ideja Rada, Promatrajuće Ja stječe jasnoću uvida. Te verifikacije stvaraju psihološko sredstvo, 'organ percepcije', koji daje stalnu priliku da na sve gledate s razumijevanjem verificiranim Radom.

Naravno, od nijednog studenata se ne očekuje da djeluje na razini bilo kojeg drugog studenta. Ovo je vrlo osobno, delikatno iskustvo.U skladu s tim, ako dam za vježbu npr, uočavanje laži, svaki će student odgovoriti na stupnju razumijevanja i bića na kojem se trenutno nalazi. Za neke to mogu biti odgovori u rasponu od „Ja nikad ne lažem“, „Ne mogu napraviti tu vježbu“, do „Uvidio sam da stalno lažem, preuveličavajući i manipulirajući riječima da bih laskao sebi, da bih hranio slike koje imam o sebi; stalno se izvana ponašam prijateljski iako me skoro sve izluđuje; pravim se da volim ljude koje ne volim; pravim se da razumijem stvari kako nitko ne bi primijetio da nije tako; a ovo znanje je razbilo iluzije lažne osobnosti i oslobodilo me“.

Ponekad je Rad postupni razvoj. Ponekad je to iskustvo koje mijenja um. Ako se nastavi, obično nema nikakve dosljednosti u načinu na koji se nastavlja, sve do određene točke. Kako god, Četvrti put sastoji se od vrlo specifičnog znanja, praksi i preciznih informacija, bez natuknica i indicija.

Mislim da je „psihološki integritet“ savršen izraz za cilj Rada. Dok nemate kontekst ili razumijevanje cilja, nemojte se fokusirati na samo jedan aspekt Rada. Ali ako već znate da je cilj psihološki integritet, koju još motivaciju trebate?

Ipak, postoji početna točka Rada, a to je samopromatranje koje je kamen temeljac svakog daljnjeg razvoja. To je praksa koja će se nastaviti do u beskraj, i esencijalno je obavljati je ispravno. Ona zahtijeva prakticiranje i ponavljanje, i mora se odvijati tijekom cijelog procesa Rada. Uz stalno prakticiranje samopromatranja, koje se mora naučiti, razmatrat ćemo i druge ideje Rada, druge prakse i srodne teme. Razvojem u Radu počinjete gledati drukčije, vaše se prilike mijenjaju i otvaraju nove perspektive; postaju dostupne nove razine razumijevanja. To ne dolazi samo od sebe, mora se raditi.

{STUDENT: Možete li detaljnije objasniti ideju o mijenjanju onoga što se promatra?}

Svrha samopromatranja je da vam razjasni kako radi vaša vlastita psihologija. Ako ga prakticirate i počinjete „vidjeti“ pogrešan rad u sebi, poželjet ćete to promijeniti; ipak, za vrlo dugo vrijeme je promatranje sve što možete učiniti. Vidjet ćete san, mehaničnost, stečene osobine, unutarnje pridavanje značaja sa svim aspektima, mnoštvo raznih Ja, laganje, opravdavanje, taštinu, zamišljanje, slike, itd.

Frustrirajuće je vidjeti sve to, ili bilo što od toga, a ne biti sposoban promijeniti taj pogrešan rad koji promatrate. Ali, promatrajući Ja se akumuliraju. Oni postižu jasnoću i snagu, i u konačnici vam daju odlučnost da mijenjate vlastiti pogrešan rad.

Ponekad i samo ponavljano viđenje iste manifestacije pogrešnog rada lažne osobnosti umanjuje njenu snagu. Naposljetku, Promatrajući Ja nisu identificirani s onim što se promatra. Akumulirajući se, oni oduzimaju snagu identifikacije, slabe njen stisak, u konačnici vam dajući dovoljno volje za odvajanje od pogrešnog djelovanja.

Ponekad možete vidjeti kako snaga i dubina vašeg prosvjetljenja poništava pogrešan rad u vama. On nestaje, raspada se, mrvi u prašinu, prestaje postojati, samo zato što ste ga jasno uvidjeli i znajući da TO NISTE VI.

Međutim, to je rijetkost. Češće se događa da zadatak razrješenja od pogrešnog rada vlastite psihologije zahtijeva odlučne i opetovane napore. To su super-napori, daleko na putu autentičnog, objektivnog samopromatranja. U ovoj točki Rada bilo bi prerano probati s tim. Morate naučiti više ideja Rada, koje su znanje, i postići više razumijevanja kroz proučavanje i praksu prije nego steknete pravi alat za primjenu u činjenju super-napora.

Kod samopromatranja uočite: - da imate puno Ja, puno kontradiktornih – uočite uobičajeno ponašanje, položaje tijela, tikove, stavove, izreke – verificirajte san – verificirajte mehaničnost – posebno uočite Negativne Ja.

Uočite učestalost ovih pojava: ljutnje, iritacije, kritiziranja, depresije, frustracije, dosade, nestrpljenja, ogorčenja, razdražljivosti, natjecateljstva, negativnog unutarnjeg govora, klevetanja, samosažaljenja, očaja, beznadnosti, nasilnosti – Uočite njihovu učestalost – pratite ih do korijena u svojoj psihologiji – Uočite uobičajene Ja koji uvijek govore iste stvari – Prepoznajte mnoštvo raznih Ja u sebi – Shvatite da ono u vama što to može uočiti jest vaše odvojeno „ja“ -  Pokušajte odmah na početku shvatiti da to odvojeno „ja“ NIJE jedno iz mnoštva raznih Ja – Promatrajuće Ja mora stalno promatrati sve što Rad naučava – Pokušajte osobnost održati pasivnom – Prakticirajte unutarnju odvojenost – Govorite manje – Zapamtite svoj cilj – Svakodnevno pamtite Rad
Kod unutarnjeg pridavanja značaja promatrajte:  opravdavanje, tj. davanje uvijek sebi za pravo – potrebu za pažnjom – želju za poštovanjem – brigu o tome što drugi misle o vama – osjećaj uzbuđenja zbog društvenog uspjeha – osjećaj razočarenja ako uspjeh izostane – stalno razmišljanje kako ste to teško postigli – osjećaje superiornosti i inferiornosti – nervozu – uvrijeđenost jer niste dobili željenu pažnju ili vrednovanje – neiskrenost – osjećaj odbačenosti – osjećaj nesigurnosti – zabrinutost.

Rad kaže da primijetite laganje, neskriveno nepoštenje, davanje krive slike o sebi, obično tako da laskate, pravite se da slušate, pravite se da razumijete; glumljenje zainteresiranosti ili brige jer je to u vašem interesu, laganje o vašem statusu, znanju, zaslugama, manipuliranje istinom kako bi se prikazali u boljem svjetlu, preuveličavanje, identifikaciju, lažnu osobnost, slike, zamišljanje, i taštinu (fizičku, intelektualnu, taštinu oko novca, pozicije, moći, iskustva, seksualne privlačnosti, postignuća, zasluga, važnosti, posebnih privilegija ili tajnog znanja ili osjećaja superiornosti nad drugima iz bilo kojeg razloga). Samosažaljenje je naličje taštine. Napravljeni su od iste tvari.

Kada ste sve ove stvari vidjeli u sebi, za sebe, počinje buđenje. Kad taj trenutak dođe, vidjet ćete da stanje uspavanosti i mehaničnosti vlada svima, uključujući i vas. Tijekom ovog perioda promatranja nema mnogo toga što biste mogli poduzeti da promijenite promatrano. To je frustrirajuća faza i prolazi sporo. Što više promatrate, Promatrajuće Ja postaje prisutnije i snažnije. Češće i jasnije ćete uviđati i verificirati i više nećete željeti manifestirati uspavanost i mehaničnost. Vaša volja za svjesnošću, intencionalnošću i djelovanjem s integritetom bit će primarna snaga koja će vam pomoći da se riješite pogrešnog rada vaše psihologije. Jednom kad je emocionalni centar pročišćen od pogrešnog rada, moguć je rast u svjesnosti.

Jednom, dok sam čekala u dugom redu u trgovini, snimila sam nestrpljenje. Baveći se Radom, prepoznala sam nestrpljenje kao negativnu emociju, ali tko ne bi bio nestrpljiv stojeći u dugom, sporom redu kad mu se žuri. Srećom, morala sam stajati u redu toliko dugo da sam bila u stanju promatrati neke stvari oko nestrpljenja. Prvo sam, kao što rekoh, uočila negativnu emociju. Znam da su negativne emocije pogrešan rad emocionalnog centra, ali nisam mogla učiniti ništa do promatrati kako se negativnost širi u mišljenje negativnih misli o bilo čemu, i promatrati uzrujan, iziritiran instinktivni centar – uzdisanje, premiještanje s noge na nogu, cupkanje, podizanje obrva, nepravilno disanje, grimase, savijanje vrata i ramena, i drugo. Ubrzo sam, iako u stanju vraćati se uvijek iznova u poziciju promatrajućeg Ja, bila potpuno zaražena svim negativnim, a red se kretao sporije!

Odjednom sam s kristalnom jasnoćom uvidjela (tj. Promatrajuće Ja je uvidjelo) koliko je to otrovno stanje nestrpljivosti apsurdno i uzaludno rasipanje energije i pažnje. I nadalje, besmisleno. Moje nestrpljenje sigurno nije učinilo da se red kreće brže. Samo je učinilo jadnim vanjsko i unutarnje iskustvo čekanja. I uvidjela sam da se ponašam kao razmaženo dijete koje pobjesni jer nije po njegovom. „Osjetila“ sam gorak okus negativnosti, i nije mi se svidio. Uvidjela sam da je negativno Emocionalno Ja nestrpljivosti prošlo nezapaženo i zarazilo ne samo moje stanje, nego i drugih ljudi, „prigovarajući“ verbalno i neverbalno. To je nešto što Stvarno Ja ne bi htjelo učiniti. Vidjela sam i osjetila pogrešnost (pogrešan rad). Vidjela sam blesavu, plitku, besmislenu nemoć. Uvidjela sam laž da je bilo opravdanja za takvo ponašanje i preuzela odgovornost. To je bilo bolno za lažnu osobnost koja se osjećala poniženom. Nestrpljivost je umrla u svjetlosti tog shvaćanja. Osjećala sam se kao transformirana osoba, okus Stvarnog Ja. A onda, neočekivano, opet sam vidjela nešto što ne bih u svom uobičajenom stanju. Vidjela sam sve elemente svog dana, tjedna, godišnjeg doba, vremena i neočekivanosti, koji su se složili tako da se nađem ovdje (u redu, čekajući) i sad. Vidjela sam da je trebalo stotine elemenata samo u mom vlastitom danu i mom vlastitom rasporedu kako bih se našla „ovdje, sad“. I da svaka pojedina osoba ima svoje elemente koje ih dovode „ovdje i sad“…i ispred mene. Erupcija rasvjetljujućeg uvida u ono što se sve zahtijeva od Univerzuma, sve te tisuće povezanih elemenata u prostoru i vremenu kako bi se koordinirale okolnosti onako kako meni najviše odgovara. Uvidjela sam kako je krajnje apsurdno imati takve zahtjeve. Porazilo me kad sam uvidjela kako sam smatrala sebe toliko važnom da sam očekivala da se cijeli svijet aranžira tako da mi ne bude neudobno, ili čak da mi se prilagodi.

Zahvaljujući tom iskustvu, verifikaciji koju sam dobila kroz njega, i razumijevanju, došlo je do trajne promjene u meni. Od tada više nisam bila nestrpljiva čekajući bilo što ( već više od petnaest godina). Nema više negativnosti, nađem neki produktivan način da upotrijebim to vrijeme ili samo strpljivo čekam. Zamislite sad težinu jednog malog Negativnog Ja nestrpljivosti, njegovu moć i utjecaj, i nepotrebnu patnju koju uzrokuje. Sad zamislite kako je biti slobodan od tog pritiska. To je slatka sloboda.

Ako vjerujete u ovu ideju i namjeravate podijeliti pažnju i promatrati se, otkrit ćete da postoji nešto u vama što može VIDJETI (promatrati). Praksom samopromatranja stvara se prisutnost Promatrajućeg Ja. Promatrajuće ja ima Radnu memoriju koja se puni verifikacijama ideja Rada, slikama koje imate o sebi, snimcima zamišljanja, lažne osobnosti i pogrešnog rada.

Promatrajuće Ja postaje sjedište „Zamjenika“, stalne funkcije koja prima impresije iz unutarnjeg i vanjskog života, na razini razumijevanja informiranom idejama Rada.

Promatrajuće ja također informira Stvarno Ja, koje raste iz tog razumijevanja i stječe snagu kroz praksu i definiciju, nasuprot Imaginarnom Ja. Stvarno Ja formira se na račun, ili eliminacijom stečene osobnosti (lažne osobnosti ili ega).

Stvarno Ja nastoji vršiti kontrolu nad osobnošću kako bi bila autentična, kako bi se pogrešan rad zamijenio ispravnim. Ako se lažna osobnost promatra, proučava i radi se protiv nje, ona gubi snagu, odbija funkcionirati i naposljetku se rastvara, nestaje, a zamjenjuje je pravo sebstvo – probuđeno, intencionalno, s unutarnjom slobodom, autentično, jedinstveno, pročišćeno od labirinta pogrešnog rada, sebičnih interesa i negativnih emocija.

Stvarno Ja može znati, ono je povezano s višom svjesnošću, objektivnom svijesti. Ono ima cjeloviti integritet i sadrži smisao i ispunjenje vašeg postojanja.

{STUDENT: Ponekad dok prakticiram samopromatranje osjećam da previše mislim o sebi. Postoji li ikakva opasnost da samopromatranje postane samo-apsorpcija?}

Da, postoji opasnost, ako se samopromatranje ne obavlja nekritički. Možete postati beskrajno fascinirani onim što promatrate i da se nikad ne pokrenete dalje od te točke.

Kao odgovor na pitanje, citirat ću Nicolla („Ne mislite li da Rad čini čovjeka vrlo zaokupljenim samim sobom?). Nicoll: „Upravo suprotno. On vas odmiče od tog samozadovoljnog, egocentričnog gledanja na sebe. Čini da zaista razmišljate kako niste ništa od onog što ste mislili da jeste.“

{STUDENT: Puno se govori o naporu, patnji, radu i trpljenju unutarnje i vanjske nelagode. Postoji li ikakvo mjesto za radost tijekom putovanja kroz Rad?}

Iskustvo o kojem govorimo događa se kad počne istinsko samopromatranje. Sve što možete napraviti jest promatrati, bez snage da promijenite ili utječete na promatrano. To je frustrirajuća faza. Ne možete napredovati bez da prođete kroz nju.

Sigurno da postoji radost u radu. Nažalost, morate raditi kako bi je postigli.Kad postignete određenu odvojenost od svoje mehanike i kad u određenoj mjeri možete promijeniti ono što promatrate u sebi, iskusit ćete oslobođenje koje je radosno.

Biti kritičan jest negativna emocija u akciji. Ne vjerujte to, samo promatrajte. Prerano je da bi znali odakle dolaze takvi Ja. Jedini način da saznate i da se oslobodite je nekritičko, objektivno samopromatranje. Nakon duže prakse, i verificirajući za sebe svoj tip tijela, svoje osobine, svoju alkemiju, imala sam se mnogočemu smijati. Postaje lakše to činiti uz vrstu odijeljenosti doživljenu kroz unutarnju odvojenost.

Počnite s jednom stvari. Najbolja stvar za početak ovog Rada je samopromatranje. Taj proces pokazat će vam kako biti odgovoran, najprije prema vlastitom cilju. Ako ste u stanju promatrati više, vaša želja za odgovornošću će se povećati. Postavite male ciljeve na početku. U jednom trenutku primjerenom razvoju Rada otkrit ćete da ste razvili nesklonost prema neodgovornom ponašanju i posljedicama koje iz njega proizlaze.

Objektivno promatranje informirat će vas o prirodi i izvoru neodgovornosti. Učenje kako ispravno upotrebljavati emocionalni centar dat će vam sposobnost da ne budete neodgovorni. To je dug proces. Budite strpljivi.

Sljedeće je odgovor na poruku studenta u vezi njegovih opservacija:

Voljela bih da razmotrite mogućnost da vaši Ja promiču prebrzo da bi mogli ščepati individualne Ja i zadržati ih dovoljno dugo kako bi ih bili u stanju točno promotriti. Voljela bih isto tako da razmotrite mogućnost da je možda u pitanju značajka straha. Zapamtite da činjenje osobnosti pasivnom može zahtijevati od pasivnog tipa da postane aktivan. Samosažaljenje je samo naličje taštine. Dakle, to može biti izgovor za nepoduzimanje stvarnih napora. Nema istinskog promatranja kod samosažaljenja.

Uz „normalni“ pogrešan rad svake mašine, kod vas je možda u pitanju i značajka straha koja može prouzročiti još više emocionalnih disfunkcija i osjećaj usamljenosti, jer strah neće poduzeti emocionalni rizik i stoga sprječava autentični emocionalni odnos. Također, (strah) može hraniti vašu potrebu za umirenjem kako bi se osjećali ugodno.

Vi već dosta vidite. Identificirali ste Ja taštine, i lijenost. Što ih više snimate, manje ćete htjeti trpjeti bol i pogrešan rad koji stvaraju.

Vrlo dobro opažate elemente sebičnih interesa u vašem davanju komplimenata. Premda, mislim da ćete pri pobližem proučavanju otkriti kako Ja sebičnih interesa nije bilo stvarno Ja motivacije. Mogu zamisliti da ste zaista bili zahvalni i da ste to izrazili vanjskom konsideracijom. Drugo Ja koje je osjećalo samovažnost bilo je vjerojatno samo automatsko Ja vaše samosažaljive lažne osobnosti, stečena navika da mislite o sebi na određeni način.

Radite na emocionalnom centru najprije odbijajući identifikaciju sa svakom negativnom emocijom koja se pojavi u vama. Vi nazivate sebe lijenim, a ipak ste naporno radili da postanete odvjetnik, i nastavili raditi, ako ne naporno, onda bar postojano. To ne negira mogućnost značajke skitnice, ali mislim da je u vašem razvoju prerano da bi radili tipiziranje tijela i sebi pripisivali značajke.

Ako osjećate da emocionalno gladujete, morate razmisliti o tome da nemate pristup do funkcionalnog emocionalnog centra. Čak i obični ljudi koji se ne bave Radom imaju neki emocionalni život koji ih hrani.

Što hrani vas? Što je vama slatko u životu: životinje, biljke, djeca, glazba, priroda, bliski osobni odnosi? Ako osjećate da emocionalni centar gladuje, HRANITE SEBE POZITIVNIM EMOTIVNIM UTISCIMA. Molim vas nemojte se kažnjavati. To je samo daljnja identifikacija sa sobom. Nastavite s promatranjem i prakticirajte unutarnju odvojenost. Ako osjećate „teror“ stanja koje promatrate brzo ćete zapeti u identifikaciji, bez izlaza. Ako možete promatrati svoja psihološka stanja kakva jesu i reći „ovo je samo moja mehanika na djelu“, „ubacuje se moja značajka taštine“, „značajka skitnice izbjegava rad“, “značajka straha traži umirenje“, onda se možete početi odvajati od negativnih emocija zakačenih za promatranje.

Kada objektivno promatrate bilo koji aspekt svoje psihologije, npr. taštinu, kada promatrate opetovano i u svim njenim manifestacijama, počet ćete spoznavati da te akcije niste VI. One ne izražavaju istinu o vašem Stvarnom Ja. Uvidjet ćete jalovost i nedostojnost traženja vlastite vrijednosti izvan vas prijetvornim laskanjem i poštovanjem od drugih. Rasti ćete do razine kada vam se ne neće sviđati ta nezrela ovisnost o mišljenju drugih o vama. Stvarno ja koje se oblikuje samopromatranjem počet će se pojavljivati na mjestu taštine ili „skitalaštva“. Ono u vama što „zna da zna“ neće trebati vanjske verifikacije.

Predlažem da nastojite učiniti svoja unutarnja Ja pasivnima i tihima koliko god je moguće, tako da možete vidjeti. Ako se razni Ja i bljeskovi stanja još uvijek kreću prebrzo za točno promatranje, pokušajte posegnuti za jednim određenim promatrajućim Ja i zadržati ga, puštajući sve drugo da prolazi dok ga istražujete onoliko koliko možete.

Zapamtite da je taština na latinskom „vanitas“, a to znači „prazno“. Vi niste prazni. Vi vidite bar neke vrijedne stvari, stoga možete primijeniti Rad na materijal koji imate. „Što god možete učiniti, ili sanjate da možete, započnite. Odvažnost ima u sebi genij, moć i magiju.“ (Goethe).

Ja taštine i unutarnjeg pridavanja značaja (potreba da se osjećate atraktivnim) samo su dio pogrešnog rada koji promatrate u odnosu na „lijepe žene“. To je također i distorzija seksualne energije zvana Infra-seks, nerazumijevanje, teror i gađenje prema seksu, obustavljen spolni razvoj ili degeneracija, seksualne abnormalnosti, nerazvijena spolnost, sve perverzije, abnormalna seksualna želja ili apstinencija, nezainteresiranost za seks, pretjerivanje koje vodi unutarnjoj degeneraciji, rasipa energiju i stvara disharmoniju između seksa i ostalih strana života. U slučaju tek vjenčanih, takva aktivnost malo iznenađuje. Svakako, vrlo je raširena, kao što znate. Ona će uništiti mogućnost dobrog braka i pokvariti vaše radne napore.

Baviti se podjelom pažnje koja nije ciljano usmjerena na samopromatranje jest gubljenje vremena. Podjela pažnje može biti predmet fascinacije, i puno ljudi će poželjeti ostati u toj fazi dječjeg vrtića, radije nego da primijene na sebi ono što su učili.

{STUDENT: Prakticirajući samopromatranje, objekte opservacije još uvijek u potpunosti vidim kao „sebe“, odnosno osobno Ja koje smatram pravim sobom. Mogu donekle postići nepristranost i odsutnost kriticizma pri promatranju, ali nemam jak osjećaj „unutarnje odvojenosti“. Zapravo nemam osjećaj novog, promatrajućeg sebe. Griješim li?)

Objekt promatranja doživljavate kao sebe jer vaše Promatrajuće Ja nije razvilo dovoljno snažnu prisutnost. To se događa postupno. Unutarnja odvojenost je ključ i poteškoća u procesu Rada. Na tome se mora raditi. Ako uistinu nemate osjećaj novog Promatrajućeg Sebe, što onda promatra? Je li to isto „sebe“ koje je promatrano?

Citat iz teksta: „Kad je čovjek potpuno uspavan, automatski se identificira sa svakom mišlju koja mu dođe, sa svakim raspoloženjem koje se u njemu automatski pobudi, i sa svakim osjećajem. On to smatra svojim životom, i još više, svojim neizbježnim životom. U Radu nam je rečeno u kojem se pravcu trebamo promatrati kako bi bili sposobni vrlo postupno odvojiti sebe od svih tih nepotrebnih oblika identifikacije s prolaznim mislima, raspoloženjima i osjećajima. Onda počinjemo stjecati nešto što stoji iza nas. Zatim počinjemo gledati sebe kao da sami pred sobom stojimo na pozornici. Počinjemo uviđati sve vrste različitih Ja u sebi, koji govore ovo i misle ono, ponašaju se ovako i obećavaju onako – kao nešto nestvarno, što nije naše, što nema nikakve veze sa Stvarnim Ja. Drugim riječima, počinjemo uviđati svoju mehaničnost. To je vrlo veliki korak, i kad ga netko jednom poduzme, on ili ona nikad više neće biti ista osoba.“

Početak uviđanja vlastite mehaničnosti je određena i važna etapa u Radu. Zaista, jednom kad to verificirate, više nikad nećete biti isti. Od ove točke morate nastaviti hotimično i uz vrednovanje Rada, ili se zaustaviti ako niste u stanju podnijeti taj šok i ostati pri zdravom razumu.

{STUDENT: U navedenom tekstu Nicoll govori o izostanku borbe u procesu samopromatranja. To je nešto s čime se borim. Osjećam da je to važno. Molim vas, razjasnite.}

Mislim da se time više misli na bivanjem pasivnim tijekom promatranja nego na tenziju pri pokušaju da ostvarite promatranje. Kao što i Nicoll kaže, mislim da je mudro da na samom početku budete pritajeni u svom promatranju, da počnete samo s osjećanjem, a potom i zapažanjem stanja.

Sutra ćete ustati iz kreveta radujući se vikend-rekreaciji, i osjećati pozitivno iščekivanje. Umjesto toga, oluja će vam srušiti kuću. Hoćete li se onda izgubiti u burama vanjskih okolnosti? Ako se možete suočiti s takvim ekstremima i zadržati poziciju odvojenosti od negativnih emocija i nepotrebne patnje, to bi onda bio primjer uspješnog samopromatranja.

{STUDENT: Ne suzbija li samopromatranje stanja koja se promatraju? Ljudi kažu da previše razmišljam. Pretpostavljam, jer sam novi u ovome.}

Da. Ali ponekad je potrebno dugoročno promatranje, a ponekad se dogodi u trenutku da svjetlo promatranja naglo prekine ono što jedino može opstojati u tami. Ljudi koji previše razmišljaju zauzimaju određeni stav, imaju uvriježeno držanje i govor tijela. Hotimično prekidanje fizičke manifestacije ponekad pomaže da se odvojite od asocijativnog emocionalnog stanja.

{STUDENT: Zar ne bi trebali biti sposobni za vanjsku manifestaciju kakva god je primjerena, dok unutra ostajemo odvojeni (Gurđijev je to zvao „igranje uloge“)?  Ali, ja sam otkrio da, na primjer, moram usporiti hod kad želim promatrati sebe na bilo koji vremenski period. Čini se da nema razloga da ne budem u stanju vršiti promatranje dok žurim baveći se dnevnim obavezama. Mislim da nas Gurđijev opominje da „ne miješamo unutarnje s vanjskim“.}

Sigurno da možete promatrati sebe dok žurite baveći se dnevnim obavezama, ali ono što bi pritom trebalo biti promatrano jest pogrešan rad emocionalnog centra koji stvara žurbu u motoričkom centru. Ako nastavite s promatranjem, u konačnici ćete doći do točke u kojoj razumijevanje zauzima mjesto mehaničke reakcije. Ne sviđa mi se naročito ideja o „igranju uloge“ ako nije neophodno. Vjerujem da nepristrano promatranje slabi pogrešan rad.

U početku se Promatrajuće Ja identificira sa svime. Ako otkrijete da se identificirao s Radom, to je dobra stvar. Tad ćete početi uviđati i osjećati da niste jedan Ja, i otkrit ćete da možete izabrati koje Ja je stvarno.

Od čega bi najviše voljeli biti slobodni, identifikacije, zamišljanja ili unutarnjeg pridavanja značaja? To su sve podjednako pogrešni radovi. Ponekad  samopromatranje pada u neki od ovih aspekata pogrešnog rada. Ako prepoznate to kao unutarnje pridavanje značaja, je li vam se onda lakše odijeliti od toga nego kad ste upali u identifikaciju? Bi li vam znanje o tome pomoglo da to Ja vratite nazad na razinu promatranja? Takve vrste diskriminacije nisu značajne prakse Rada. Trebate se fokusirati na ponovno uspostavljanje Promatrajućeg Ja, a onda pogledati gdje je ono bilo. Vi ste jedina osoba koja može odrediti vašu najveću slabost. Ako vam to pomaže da razumijete, onda još jednom – uspostavite Promatrajuće Ja i vidite odakle dolazi pogrešan rad.

Promatranje stanja i identifikacija je puno važniji posao, esencijalan za gradnju pravog temelja. Promatranje funkcija, npr. intelektualnog centra pri rješavanju križaljke, ili motoričkog centra pri gimnastici, na početku rada vam ne daje dovoljno informacija ili konteksta od neke vrijednosti. Sada možete identificirati neko Ja prema stanju koje izaziva u vama. Znati koji centar je u funkciji puno je manje važno nego uvidjeti mehaničnost, verificirati mnoštvo raznih Ja i prakticirati unutarnju odvojenost. Ako, na primjer, promatrate neko Ja koje želi govoriti, izraziti se, biti slušano, shvaćeno, prepoznato, cijenjeno, a poznato vam je iz znanja Rada da je ta emocionalna dispozicija unutarnje pridavanje značaja i pogrešan rad emocionalnog centra, tada imate razlog da se odvojite od tog Ja. Većinom se neko Ja može pratiti unatrag sve do motivacije, u čijoj je srži sebični interes.

Promatrati da je vaš instinktivni centar gladan nema vrijednosti. Ako uočite da instinktivni centar stvara negativne emocije ako nije zadovoljen, to bi bila snažnija opservacija. Uočite snagu instinktivnog centra. Kako tiranizira druge centre dok ne bude po njegovom. Najčešće je najbolje da udovoljite instinktivnom centru dajući mu ono što želi kako vas ne bi sprječavao u Radu.

{STUDENT: Uništavati ono što je lažno, a ne pobrinuti se za građenje onog što je istinsko čini se kao izazivanje katastrofe.}

To nije izazivanje, nego stvaranje katastrofe. Proces uništavanja onog što je lažno trebao bi se odvijati postupno, uz rasta razumijevanja koje bi trebalo zauzeti mjesto onog što je bilo lažno i što više nije dio nas. Svatko želi rezultate, konkretne rezultate, i to odmah. Izgleda da svatko treba vanjski, opipljivi dokaz da Rad zaista djeluje. Važno je proučavati različite aspekte transformacijskih ideja Rada. Istovremeno, pokušavati ih primijeniti na psihologiju u kaosu pogrešnog rada neće donijeti zdrave rezultate. Stalno ponavljam i tražim od svih vas da nastavite s temeljnom praksom samopromatranja sa STRPLJENJEM. Svatko od vas imao je neko iskustvo povišene svijesti ili dubokog uvida. Neka vas to inspirira da radite bez očekivanja, znajući da ćete dobiti točno ono što trebate kako bi nastavili.

{STUDENT: Razumijem da je jedna svrha samopromatranja prikupljanje informacija. Nekritički promatramo stavove, reakcije i motivacije. Ali, također promatramo i „pogrešan rad“. Same riječi „pogrešan rad centara“ sugeriraju potrebu za korekcijom ili „činjenjem ispravnim“ tog pogrešnog rada. Na primjer: često osjećam pogrešan rad centara kad postanem zaokupljen kakvom intelektualnom aktivnošću – istraživanjem, pisanjem ili diskutiranjem. Tada ponekad doživljavam neku neobjašnjivu hiperaktivnost ili nervozu u motoričkom centru, kao da sam popio previše kave; to može biti skraćivanje daha, ili čak znojenje bez fizičkog uzroka. Ovo je jedna opservacija pogrešnog rada. Trebam li zaustaviti ovaj pogrešan rad ili naprosto promatrati, sa stavom da će taj materijal biti koristan kasnije?}

Ovaj konkretan pogrešan rad je djelovanje intelektualnog centra na emotivni, pri čemu nastaje intelektualna identifikacija. Pogrešan rad koji se događa jes tjeskoba ili nervoza, a oboje su oblici unutarnje konsideracije. Možete pokušat zaustaviti taj pogrešan rad. Promatranje je najkraća ruta za njegovu eliminaciju. Naposljetku bi trebali biti u stanju pratiti put pogrešnog rada natrag do njegovog uzroka, njegove motivacije. Uviđanje odakle dolazi, znanje da funkcionira u suprotnosti s vašim ciljem i voljom i razumijevanje da je riječ o sebičnom interesu postaju velika inspiracija za promjenu.

Ovakve opservacije vode ispravnom korištenju energije,  koja je puno efikasnija i daje gorivo za rad na transformaciji.

Negativne Ja je lakše promatrati, i oni uzrokuju više štete, dijelom se zbog toga u početku više koncentriramo na njihovo promatranje. Ako se osvrnete da današnje poruke o kreativnom duhu, naći ćete dugu listu koju sam napisala o stvarima koje treba promatrati tijekom Rada.

Nisam imala namjeru sugerirati da treba promatrati samo negativnost. Treba promatrati sve. Otkrit ćete puno veću prisutnost negativnosti nego što ste očekivali. Sljedeći razlog za promatranje negativnosti je to što ona uvijek znači pogrešan rad emocionalnog centra, na kojem se naročito mora raditi. Što više to uviđate, bolje ćete moći raditi.

Smrt nam uvijek visi nad glavom, i većina nikad neće saznati kad će završiti svoje vrijeme ovdje. Zamislite kako bi bilo besmisleno da sljedeća dvadeset četiri sata provedete pokušavajući svoj um nakljukati svim idejama Rada kako bi oformili cjelinu koju možete razumjeti. Samo zato da bi vas sljedeći dan zgazio autobus. Dio početnog bavljenja radom, počevši sa samopromatranjem, odnosi se na hotimičnost. Pod tim se podrazumijeva učiniti pravu stvar u pravo vrijeme. Budućnost je zamišljanje. Ono što imate je sadašnjost, a ono što možete učiniti u sadašnjosti jest graditi put prema mjestu gdje želite biti. Paradoksalno, viša stanja svijesti postoje u vama, poviše trenutne razine postojanja, ali su trenutačno dostupna.

Moje je mišljenje da, u početku kretanja prema samopromatranju, sjećanje sebe može stvoriti zbrku. Kasnije, kada uspostavite funkcionalno Promatrajuće Ja, sjećanje sebe simultano će vam dati drugu dimenziju uvida  i okus Stvarnog Ja.

Nicoll je ustvrdio: “Prvi oblik sjećanja sebe je uviđanje vlastite mehaničnosti“. To znači da je neophodan određeni stupanj poznavanja sebe. Bez procesa unutarnje odvojenosti i unutarnjeg viđenja, sjećanje sebe ostaje nejasno i nekontrolirano. Sjetite se dileme Uspenskog: Kako postići da sjećanje sebe bude češće i da traje duže? Odgovor: Stalni unutarnji rad.

Uočila sam kod sebe kako me zanio momentum negativnih asocijacija u razgovoru s prijateljima. Opservacija je zaustavila mehaničke reakcije i postala sam tiha. Primijetila sam da moja ubojita duhovitost nikome ne nedostaje više nego meni. Primijetila sam da sam vjerojatno nekog čak  i nenamjerno napala. Promatrala sam sebe kako pokušavam impresionirati nekog važnog, tražeći njegovo oduševljeno odobravanje, poštovanje, ili barem zamjećivanje. Vidjevši to kao nezrelo, mizerno traženje nagrade prouzročeno unutarnjom konsideracijom i taštinom, i u takvoj suprotnosti s dignitetom Stvarnog Ja sva unutarnja konsideracija je prestala i moj centar odmaknuo se od potrebe za vanjskim vrednovanjem. Uočila sam da prigovaram kad razmjer i relativnost nisu prisutni. Kad su prisutni, prigovaranje umire u nepriličnosti.

Nemojte se obeshrabriti. Jedan od razloga za promatranje negativnosti jest iskusiti moć koju ima u našoj psihologiji. Do toga morate doći sami kroz primijenjenu praksu.

Ne, nije bolje promatrati sebe sad ili onda. Promatrajte se kad se sjetite. I životne situacije i Radno okruženje daju vam svaku priliku koju trebate za primjenu prakse. Činjenje super-napora odvija se unutar vas, i nema nikakve veze s tim gdje se nalazite ili s kim razgovarate. Kao proširenu vježbu, pokušajte promatrati grupe raznih Ja. Asocijativnih Ja. One Ja koji u vama kreiraju određena stanja, i ono što vam govore.

Promatrajuće Ja remenom će biti u stanju sve vidjeti jasno. Mog uproći godine dok se ne postigne zadovoljavajući učinak na promatrano ponašanje. Ali, ono što uviđate nije samo taština. Tu je također i oponašanje, unutarnje pridavanje značaja i lažna osobnost. Te stvari slabe pod svjetlom samopromatranja, a njihovo mjesto zauzima svjesnije djelovanje.

Ono što ovdje treba promatrati jest kako se grupa Ja pokreće i putem asocijacija vodi u određenom psihološkom pravcu, koji završava na poznatom mjestu. Na primjer: Uzbuđenje zbog nečeg novog stvara Ja „ovo će biti odlično“, „svidjet će mi se“, „ne mogu dočekati da počne“, „zašto ne mogu početi sad“, „ako počnem sad, napredovat ću brže“, „završit ću prije i mogu prijeći na sljedeće“.

Grupe ja ustanovile su obrasce koji rezultiraju određenim promjenama stanja. Većina njih su negativni Ja koji vode u negativna stanja. Ako promatrate ponavljani obrazac negativnog ponašanja povezan s određenim okolnostima, otkrit ćete grupu usmjeravajućih „back stage“ Ja.

Navika je previše moćna sila da bi se nazivala tako benignim imenom. Pogledajte iza Ja navike kako bi otkrili što ih je stvorilo, što je njihov izvor, i koje psihološke fenomene izazivaju.

Ono što promatrate je lažna osobnost, i vjerojatno u njoj vidite više licemjerja nego ikada do sad. Nastavite pokušavati objektivno vidjeti sebe. Praksa stvara bolju kvalitetu promatranja. Psihološki se nemoguće nositi s licemjerjem. Ispod njega nema čvrstog tla. To je neugodno i frustrirajuće.

Aspekt emocionalnog centra kojeg je najlakše promatrati jesu negativne emocije. Iako smo samo pričali o tome, vrlo je jednostavno uočiti žurbu, iritaciju, brigu i ljutnju, u sebi i u drugima.

Emocionalni dio centra, ukoliko je on dominantni centar gravitacije, upravlja ponašanjem te osobe. Pogrešan rad o kojem govorim je aktivnost sebičnih motiva koji upravljaju ponašanjem. Centar radi na pogrešan način ili zato što nije razvijen, ili zato što je energija negativnosti u emocionalnom centru zahvatila neki drugi dio ili centar. Lažna osobnost je ono što ste stjecali od rođenja i temelji se na pogrešnom radu emocionalnog centra.

Prva stvar koji treba učiniti je prakticirati samopromatranje. Morate imati iskrenu, jasnu sliku o sebi i svojim negativnim emocijama i njihovim uzrocima, kako bi se mogli nositi s njima. Cilj je riješiti ih se. Proces varira. Rad uči na koji način to napraviti. Promatranje negativnih emocija odmah daje određenu distancu. Opetovano promatranje u svjetlu Rada postupno će slabiti njihovu moć i utjecaj, pojavit će se druge mogućnosti i bit ćete sposobni birati. Konačno, energija sačuvana od gubljenja u negativnim reakcijama postat će gorivo za svjesnu prisutnost i evoluciju.

Svi se nalaze u ovakvim okolnostima, s iznimkom onih koji se povremeno BUDE i uviđaju da SPAVAJU. U Radu to nije alarmantno. Uviđanje treba proslaviti i razmisliti o njemu. To iskustvo pokazuje vam stanje uspavanosti i moć zamišljanja, kaos nasumičnog reagiranja na vanjske utjecaje, odnosno mehaničnost, i još puno više. Gledajte dublje u to iskustvo, iza svojih opservacija, do izvora pogrešnog djelovanja.

Vi ste očito vrlo jasna osoba i vi zaista prakticirate i doživljavate uvide rada. Čula sam kako ste bolno iskreni o svojim opservacijama, a posebice o svom ponašanju. Ali, čini se da nemate osjećaj za diferenciranje stvari koje promatrate. Čini se da negativna, sebična, sitničava, identificirajuća mehanika ne djeluje na vašu psihu ništa više od vaših Ja o sebi koji su pozitivni. Čini mi se da vidite nešto, ali samo vidite, bez razlučivanja, bez objektivne relativnosti. Mislim da je riječ o pogrešnom radu emocionalnog centra koji traži zadovoljštinu van stvarnog emocionalnog iskustva.

Kad kažete da ne možete pronaći svoje „htijenje“ni vidjeti iza sitnih „želja i potreba“, niti reći razliku između patnje i radosti, jedini zaključak do kojeg se može doći je da vaš emocionalni centar ne radi pravilno, inače bi vam dao te informacije. Ili ste potpuno odsječeni od njega. Kažete da bi željeli imati veću „potrebu“ za Radom. Vjerujem da je i to indikacija o nepovezanosti s emocionalnim centrom. Ne možete osjetiti svoju potrebu. Jedini način koji vam mogu reći kako bi povećali vrednovanje Rada i svoju potrebu za njim je da nastavite, ozbiljno prakticirajući samopromatranje, bez očekivanja rezultata.

Promatrajte sve emocije, pozitivne i negativne. Samo gledajte kako se izmjenjuju i marširaju kroz vaš dan, što češće možete. Uočite kako su vaša mišljenja i stavovi puni emocija.

Ako „pročistite“ mišljenja i stavove, oni će biti u skladu s objektivnom perspektivom, to bi bila velika pomoć ispravnom radu emocionalnog centra, koja će pojačati povezanost.

Počevši s promatranjem, nastavljajući s unutarnjim odvajanjem i ne-identifikacijom, odvojit ćete se od pogrešnog rada emocionalnog centra, koji će se suštinski pročistiti. To je dug proces u radu, i ja mislim na godine, koji počinje, i dugo vremena se sastoji uglavnom od samopromatranja. Sve razumijevanje koje ćete steći u procesu Rada doći će najprije iz samopromatranja.

Prvo što bi morali znati je da se radi o imaginarnom ili lažnom Ja. To možete saznati samo dugoročnim samopromatranjem u svjetlu ideja Rada. U procesu bavljenja radom razvit ćete osjećaj što je autentično, a što lažno, i razvit ćete perspektivu iz koje ćete vidjeti što je stvarnost, a što san. Ako nastavite i budete se razvijali u radu, u konačnici ćete moći razlikovati ispravan i pogrešan rad, i odlučiti koji će se manifestirati.

Činjenica je da  taj napor (samopromatranje) također evoluira. Ono što je teško i mračno, rastom postaje snažno i prosvjetljujuće. Moguće je da osoba evoluira do točke od koje je samopromatranje nepotrebno, jer se kristalizirala u višoj svijesti gdje je takva budnost nepotrebna.

Važno je biti nekritičan  o onome što promatrate kako ne bi bili u negativnom stanju, identificirani sa svojom emocionalnom reakcijom na promatrano. Pod takvim okolnostima ostali bi slijepi i nesposobni da Radite uspješno. Kao što smo rekli prije, postoji opasnost da postanete previše nepristrani, kada ne razlikujete ispravan i pogrešan rad i sve primljene informacije uzimate bez raspoznavanja.

Svrha ove specifične opservacije je da uvidite kako se sastojite od puno Ja, trenutno uspavanih i nediskriminirajućih. Kroz proces samopromatranja utvrdit ćete koja Ja su lažna i štetna, i „osjetiti“ koja Ja su istinska  i ispravna.

Razlikovanje kvalitete i prirode promatranih Ja je sljedeći korak u napretku procesa. Trebaju se promotriti svi Ja. To neće biti moguće ako se odvojite od Ja koji potječu iz objektivne svijesti. Stvarno Ja, koje će vam dati uvid u to, ima prirodnu sposobnost raspoznavanja istinitog i ispravnog od lažnog i pogrešnog. Postoji razlika, i počet ćete je primjećivati kako se svijest budi.

Nicoll: „Želim još jednom govoriti o tome što znači ne-identifikacija, jer mislim da mnogi od vas dođu donekle i onda potpuno zapnu oko razumijevanja što je potrebno učiniti. Tako ću još jednom reći, kad pokušavate promatrati sebe, ne unosite osjećaj Ja u promatrano. Vi promatrate „to“, samopokrećuću mašineriju misli i osjećaja koja nikad ne miruje. Ako mislite da ste vi jedno Ja, i da na neki način Ja može promatrati to jedno Ja, upast ćete u stanje potpune konfuzije. Ako pretpostavimo da samo jedna stvar djeluje u čovjeku, bilo bi nemoguće da s jedne strane naređuje, a s druge se podčinjava.“

Kod Četvrtog puta, morate unaprijed prihvatiti da je to dugoročan proces, i trebali bi raditi bez očekivanja rezultata. Trebat će doslovno godine promatranja da bi dobili adekvatne informacije o tome što morate mijenjati u sebi.

{STUDENT: Imam puno sebičnih Ja. Promatram ih u različitim ulogama. Oni potječu iz instinktivnog centra, a vjerojatno i načina na koji je formirana moja osobnost. Uobičajena opservacija je da puno mislim o sebi, zabrinut sam jedino za sebe, itd. Lažna osobnost je jaka u tom području i čini se teško istupiti iz toga, Možete li dati preporuku kako raditi na tome?}

Gurđijev je instinktivni centar zvao „Gazda“. On će tiranizirati sve druge centre dok ne bude zadovoljen. Na primjer, ako je instinktivni centar iscrpljen, intelektualni centar neće raditi. Emocionalni centar neće mariti za ništa drugo osim kako zadovoljiti potrebe instinktivnog centra. S njim morate raditi hotimično, praviti kompromise i nagrađivati ga za kooperaciju. Što se tiče sebičnosti, to je normalno stanje uspavane mašine. Sebični interes krije se iza skoro svake riječi i djela. Kako bi postali nesebični, potrebno je dugoročno samopromatranje i velika posvećenost cilju. A to se isplati. Nastavite raditi na tome.

U stvarnosti, ovaj trenutak je sve što imamo. Drago mi je što ste voljni baviti se Radom sada. Nadam se da ćete razviti privrženost radu, zbog postignutih rezultata i njihovog vrednovanja. Nicoll: „Samopromatranje donosi svjetlost, a ta svjetlost nas počinje dijeliti. Ezoterijsko učenje je svjetlost, ali samo kada je shvaćeno, vrednovano i primijenjeno. Nećete postići svjetlost bez tog vrednovanja. Ne možemo razumjeti ideje rada sve dok ne radimo na sebi. Vaše biće neće se promijeniti ako ste potpuno identificirani sa sobom. Ako nema promjena u biću, neće biti ni promjene u razumijevanju Rada. Samopromatranje pušta unutra zraku svjetlosti. Ta svjetlost se u radu naziva Radna svijest. Cilj ovog rada je povećanje svjesnosti.“

Kako bi proširili vježbe koje smo radili, pokušajte promatrati mnoštvo raznih Ja, odnosno Mnoga Ja u vama, koji sa svoje strane tvrde da su vi. Samo promatrajte kako jedno ja zamjenjuje drugo, potaknuto nekim događajem, vanjskim ili unutarnjim. Konačno, jedinstvo je moguće, i intencionalnost će zamijeniti mnogostrukost. Važna točka koju trebate uočiti je da vi niste jedno Ja. Kad to znate, počet ćete biti sposobni izabrati koje Ja vas iskreno izražava.

Pokušajte shvatiti što ta okolnost znači za valjanost vaših psiholoških uvjeta.  I znajte da je shvaćanje kako niste jedno Ja nego mnoštvo raznih prvi okus stvarnog sjećanja sebe. Kada uočite kako horde mehaničkih Ja preuzimaju nadzor i djeluju bez vaše ovlasti, imat ćete bolji osjećaj što bi moglo biti Pravo Ja.

Ako niste uočili taj niz uzastopnih Ja, to je stoga što niste promatrali ispravno i dovoljno dugo. To je činjenica rada koja se može verificirati kroz promatranje.

Čini se ste zapeli na prvom koraku samopromatranja, na podjeli pažnje. Ona nema vrijednosti, osim kad se primjenjuje u svrhu promatranja unutarnjeg stanja.  Ovaj Rad se odnosi na unutarnji mentalni svijet. On zahtijeva da tamo smjestite svoju pažnju. Čineći to, vi ne zamišljate, nego samo počinjete promatrati.

{STUDENT: Uočio sam da više naginjem razmišljanju o samopromatranju, nego o prakticiranju, Ali, istovremeno to osjećam kao promatranje, kao da promatram misli o samopromatranju.}

Pažnja koja je hotimično izdvojena za prakticiranje samopromatranja nije misao. Ono nije intelektualno, iako je „inteligentno viđenje“. Ako razmišljate o prakticiranju, onda znajte da to takvi ja cirkuliraju u vama.

{STUDENT: Također, teško mi je u trenutku imenovati promatrane emocije. Mogu ih samo naknadno prepoznati kao nesviđanje. je li to tako ili se može promijeniti?}

Radni Ja unutar vas trebaju se „stopiti“ sa stvarnim djelovanjem u Radu, koje tada postaje stvar svijesti, prije nego puki misaoni proces. Pažnja usmjerena na vaše reakcije, informirana znanjem Rada, vodi stvarnom samopromatranju. „Mjesto“ budnosti treba biti sposobno prepoznati što se događa i znati o čemu se radi: „Ovo je unutarnje pridavanje značaja“ („unutarnja konsideracija“), „ovo je taština“, „ovo je strah“.

Ova praksa se razvija tijekom vremena, premda može doći do iznenadnih prodora koji će vam dati potpuno novi smisao onoga o čemu je u Radu riječ. Počinje se gledanjem unazad, kao što se spomenuli, odnosno osvrtom na neki incident i neslaganjem sa svojim reakcijama. Primjenjujući trud i predanost, doći će do vremenskog pomaka u trenutak događanja (incidenta). Upravo vaše neslaganje sa svojim ponašanjem natjerat će vas da uložite još više truda. Jednog dana, ili u jednom trenutku, postat ćete sposobni da birate, umjesto da samo gledate što se događa u vama. Ali prvo morate steći znanje i brojna iskustva samopromatranja.

{STUDENT: Može li se promatrati identifikacija u isto vrijeme dok se događa? Vjerujem da je toga bilo dosta zadnjih dana.}

Apsolutno, to je okolnost u kojoj ćete se naći kad počnete uočavati da ste identificirani . promatrate to, a ipak ostajete identificirani.

{STUDENT: To je bilo nedvojbeno. Bio sam u svijetu identifikacije oko nekih pitanja, i uhvaćen u nju. Bilo je to posve novo iskustvo, samo sam sjeo i pustio da negativnost teče kroz mene kao bujica. Nisam siguran jesam li to postigao naporom. Je li bilo ispravno samo pustiti da se događa i promatrati?}

Kad ste pustili negativnost da teče, jeste li sami iskusili negativne emocije?

{STUDENT: Ne sasvim; bila je to posve nova stvar, osjećati negativnost, ali ne biti negativan, ako vidite što mislim. Osjećao sam da sam emocionalno miran, ali sam osjetio nasrtaj.}

To je nova faza. Razlikovanje između osjećati negativnost i biti negativan znači unutarnju odvojenost, početak ne-identifikacije i rast Promatrajućeg Ja.

{STUDENT: To je za mene sasvim novo stanje. Vrlo novo.}

Pokušajte zapamtiti okus identifikacije tako da ga se možete sjetiti kad ga doživite ponovo. Pustiti da stvari prolaze pored ili kroz vas, bez kačenja emocionalnog centra dok promatrate, jest nova razina jasnoće.

{STUDENT: To je povezano s razlikovanjem između „aktivnog sebe“ čija Ja sudjeluju u psihološkom apsorbiranju, i Promatrajućeg Ja koje mora pasivno i bespomoćno promatrati. Napravio sam neke napore na toj liniji i otkrio da je u nekim slučajevima korisno pustiti Ja da se izraze i zadržati Promatrajuće Ja u pasivnom modu, čak i kad se pri tome osjećam bespomoćnim. Uočiti, pustiti Ja da se izrazi, i gledati. Trenutna potreba da se nekako promijeni to Ja čini mi se kao pokušaj lažne osobnosti da ukloni to što promatrate. Na taj način, lažna osobnost misli da je popravila stvar i sad može prestati promatrati, jer sad je sve bolje. To može zamagliti pravo promatranje.}

Ovo je suptilna i važna percepcija. Vrlo je uobičajeno otkriti kako lažna osobnost oponaša ono što smatra 'Radnom osobnošću'. Proučavanje vanjske i unutarnje konsideracije u Radu je duboko prosvjetljujuće i daje vam dobar osjećaj za smjer kojim se krećete.

{STUDENT: Gledao sam sebe danas. I vidio sam kako odbojnik brzo intervenira kako bi sakrio očitu unutarnju kontradikciju. Telefonirajući, rekao sam nešto što nije u skladu s mojim Radnim načelima; u stvari, bila je to čista neistina. Rekao sam da sam „uložio žalbu“ oko nečeg otprije, a to nije bio slučaj. Zapravo sam samo skrenuo pažnju na taj predmet. Prijatelj je posumnjao u moju izjavu i morao sam priznati da uopće nisam mislio reći kako sam „uložio žalbu“. Samo sam bio brzoplet i nepotrebno oštar u svojoj izjavi. U tom sam trenutku vidio sebe. Uvidio sam da djelujem iz grupe Ja asociranih s mojim prijateljem, a ne iz onih Ja iz kojih često djelujem kad sam sam ili s nekim drugim. To je očito bila posebna grupa Ja i potreslo me njihovo naglo uviđanje. Također, u tom sam trenutku osjetio uplitanje odbojnika čija je namjera bila da mi onemogući tu opservaciju. Uspio sam ukloniti odbojnik i izmijeniti grupu Ja. Osjetio sam potrebu da promijenim držanje tijela, sjednem i djelujem iz više razboritih, a manje brzopletih Radnih Ja. Promijenio mi se ton glasa i do kraja razgovora izražavao sam se iskrenije i razumnije. Nakon razgovora, zatekao sam se u pokušaju da taj dojam zadržim u umu, želeći sačuvati opservaciju jasnom. Čineći to, mogao sam bolje uvidjeti što znači „lažnost“ u meni, i mogao sam vidjeti nove Ja kako smjenjuju prijašnje i tiho me prenose u sljedeće stanje.}

Dakle ,vidio si lažnu osobnost koja stvara preuveličavanje. To što ste bili u stanju izvući se iz momentuma lažne osobnosti i Ja koji su specifično vezani za tu osobu, zahtijeva hotimičan napor. Sigurna sam da smatrate kako je vrijedilo truda. Ispravno djelovanja u skladu sa znanjem Rada je stvaran, temeljan pomak vaše psihologije u pravom smjeru.

{STUDENT: Spomenuli ste „hotimičan napor“, i radi se upravo o njemu. Bio je to ključan trenutak, a mogao sam ga promašiti. }

Vi ste blizu cilja, i možete očekivati da će vam se to iskustvo ubuduće ponavljati.

{STUDENT: Moram dodati da me to uznemirilo.}

Što češće budete iskusili sebe u tom autentičnijem stanju koje ste postigli Radom, više ćete raspoznavati Stvarno Ja i ono će biti prisutnije.

Kako vas je to uznemirilo?

{STUDENT: Zbog nagle i jasne svijesti o izvještačenosti moje lažne osobnosti.}

Da, to je uvijek uznemirujuće. I samo sposobnost da se postane istinitim može suzbiti moć izvještačene osobnosti.

{STUDENT: Rekli ste „prepoznati Stvarno Ja“. Ja sam sebi bio postavio za cilj osjećanje Promatrajućeg Ja.}

To je za sada primjeren cilj. Promatrajuće Ja mora se razviti kako bi Stvarno Ja postalo definirano i prisutno. Ipak, okusit ćete što bi Stvarno Ja moglo biti čak i u ovoj ranoj fazi.

{STUDENT: Mogu vidjeti put za to postići, ali mi se za sada čini nedostupnim.}

Iskustvo kajanja kada se uoči izvještačenost dolazi s dubljeg mjesta, iz Suštine, i ono je inspiracija za „Metanoju“, odnosno mijenjanje uma.

{STUDENT: Je li u ovoj grupi informacija o tjelesnom tipu od ikakve koristi?}

Da, to naravno držim da je vrijedno, možda prerano za neke od vas. Ima obilje materijala o znanju o tjelesnim tipovima koji mogu pomoći u samopromatranju. Držim da je najveći doprinos tog dijela znanja to što ima najvrjedniju perspektivu o manifestacijama određenog tipa. To vam znanje daje određenu distancu, tj. unutarnju odvojenost, od identifikacije promatrane na djelu.

Puno toga možete uočiti o mehaničnosti i bez određivanja kojem tipu pripadate. Preporučila bih vam da nastavite stjecati opservacije o pozitivnom, negativnom, aktivnom, pasivnom, i o značajkama, kako bi akumulirali slike o sebi u Radnoj memoriji.

Kad bi postojalo samo jedno Ja, ne bi bilo promatranja, u uočeno Ja se vjerojatno identificira sa samim sobom. Nicoll kaže: Dok se osoba ne podijeli na dvije strane, ne može biti promatranja, pa prema tome ni Rada.“

{STUDENT: I to je trajan napor, zar ne? Ne može se „stići“, da tako kažem.}

Sigurno da se stanje unutarnje pažnje ne može postići bez napora…puno napora. Postoji točka u Radu od koje to prestaje biti napor, i prestaje biti potrebno kad se osoba objedini.

{STUDENT: Vjerovat ću da je tako, jer ne mogu vizualizirati.}

Ali moći ćete sve verificirati putem.

Promatranje je tek početak. Njegova svrha je da vodi prema promjeni, tako da se u nekom smislu „stiže“, putem stalne transformacije.

{STUDENT: Primijetio sam puno puta da me promatranje čini tišim. Ali primijetio sam u zadnje vrijeme  i sposobnost da se malo opustim i stvarno uživam sam sa sobom, a to je nešto što se ne događa često.}

Govorenje je često samo automatsko izražavanje lažne osobnosti. Promatranje toga čini da poželite biti tiši, odnosno da svjesno ograničite 'buku' lažne osobnosti, što vam daje priliku da budete stvarniji.

{STUDENT: Prava osobnost ipak zahtijeva da govorim, zar ne?}

Da, prava osobnost govori sasvim lako bez unutarnjeg pridavanja značaja, ali ona ne traži od vas da govorite; život traži. Nije u pitanju govorenje, nego unutarnji mir i sloboda od pogrešnog rada.

{STUDENT: Uočio sam da su osvetoljubivi Ja često združeni s negativnim zamišljanjem budućnosti, tako da u svome zamišljanju radimo loše stvari. Zapanjilo me što sam se mogao sjetiti omalovažavanja desetljećima unazad, koja mi danas ništa ne znače, i postati toliko razdražen i identificiran da počnem zamišljati osvetu. To mi je neshvatljivo. Mogao sam reći više o ovoj temi jer sam promatrao svoje osvetoljubive Ja. Ironično, 'osveta' (revenge) dolazi od latinskog 'vindicare', što znači 'osloboditi se'.}

Osveta je ekstremni oblik onog što se u radu naziva „pravljenje računa“, što spada u unutarnje pridavanje značaja, koje pripada identifikaciji. Ta duga struja pogrešnog djelovanja, koja nastaje negativnošću koja potječe od unutarnjeg pridavanja značaja, može odvesti sve do nasilja. Ako u vama postoji obilje osvetoljubivih ja, to ukazuje na ozbiljno stanje nesigurnosti i ne vođenja računa o činjenju negativnosti neaktivnom u vama.

{STUDENT: Mogu li navesti primjer kad sam se osjećao vrlo osvetoljubivo? Budući da ne vidim unutarnje pridavanje značaja, volio bih da analizirate taj primjer.}

Naletjeli ste na fenomen. Dok god je na djelu pogrešan rad emocionalnog centra, možete se uvijek iznova vraćati na bilo koje bolno sjećanje i potpuno se identificirati, čak i ako je stvar sad posve nevažna. To je jedan od razloga zbog kojeg Rad kaže da ne uzražavamo negativne emocije, koje identificiranjem s negativnošću samo crpe energiju. Možete stalno živjeti u bolnoj negativnosti ako je vaš izbor pustiti umu da luta među raznim poteškoćama iz prošlosti.

{STUDENT: Prije nekoliko tjedana je moja supruga odnijela jedan vrijedan predmet na uokvirivanje. Sljedeći dan je promijenila mišljenje i htjela taj predmet uzeti nazad, jer je cijena bila previsoka. Vlasnik trgovine odbio ga je vratiti, i kod supruge prouzročio tjeskobu i uznemirenost. Bio sam zabrinut za nju jer je trudna. Vlasnik trgovine bio je vrlo grub, arogantno zaključivši razgovor s „Obratite se mom odvjetniku“ i poklopivši slušalicu. Drugim riječima, povrijedio je suprugu, a isto tako i mene. Nismo znali što može učiniti s našim vlasništvom i učinio sam sve što je u mojoj moći da g dobijem nazad. Postajao sam sve uzrujaniji i nisam se mogao smiriti dok mu „ne vratim“. Razmišljao sam samo o tome kako da ga povrijedim i osvetim mu se. Na kraju sam potegao veze i tužio za kriminalne radnje. To je ispravilo nepravdu i oslobodilo me (korijena osvete), i mogao sam se opet smiriti. Ali, kad smo se sreli na sudu, vidio sam stvarnu osobu kojoj se sudi. Osjećao sam se loše zbog njega i povukao tužbu. Pitanje: gdje je pogrešan rad, i posebno, gdje je unutarnje pridavanje značaja?}

Prije svega, Gandhi je rekao: „oko za oko čini cijeli svijet slijepim“. Ne bih ovo nazvala situacijom prouzročenom unutarnjom konsideracijom. Nesumnjivo se s vama loše postupilo. To ne opravdava ili dopušta vaše vlastito loše ponašanje (pogrešan rad). U ovom konkretnom slučaju bilo je primjereno učiniti ono što je potrebno kako bi vratili svoje vlasništvo. Fraza „učiniti ono što je potrebno“ ne uključuje lažne optužbe, potezanje veza, i zapravo, plašenje čovjeka nasmrt. Jeste li se zbog svega ovog zaista osjećali bolje? Pa i ako latinski korijen riječi 'osveta' znači 'osloboditi se', to je samo etimologija i nema nikakve veze s Radom. Opraštanje se ne može dogoditi pri pogrešnom radu. Negativnost je uvijek pogrešan rad. Osveta je samopotičuća negativna emocija. Da vam je uzvratio, bi li opet trebali osvetu?

U osveti nema istinske slobode, neovisno o tome kako se osjećate. Da je emocionalni centar bio budan, ne bi bilo moguće djelovati nasilno ili negativno prema drugoj osobi. Ako je najprije ona vas povrijedio, nije važno. Vi trebate biti zaokupljeni samo vašim vlastitim pogrešnim radom i unutarnjim stanjem, ne onima druge osobe.

{STUDENT: Primijetio sam da jačanje određenih Ja korespondira s navikama i stavovima motoričkog centra. Na primjer, kad se uvalim u svoju fotelju, stavovi se promijene. Može li motorički centar biti stavljen u službu ometanja Radnih Ja?}

Apsolutno. Uobičajeno držanje tijela izaziva uobičajena emocionalna stanja. Na primjer, ako je vaše refleksno držanje, ili govor tijela, spuštena glava, možda uz mrštenje lica i križanje ruku, tapkanje, i ako je ono povezano s određenim stanjem (u ovom slučaju uvrijeđenošću), onda možete prodrijeti u negativno stanje mijenjajući uobičajeno držanje koje je nesvjesno povezano s njim. Općenito govoreći, otkrit ćete da, kad umirite sebe i svoj um, udahnete duboko i opustite mišiće, mogu nastupiti i drukčiji utjecaji.

{STUDENT: U vezi s motoričkim centrom uočio sam smiješni oblik unutarnje konsideracije kojim su obuzeti skoro svi ljudi.}

Dobra je praksa raditi te fizičke vježbe i istovremeno biti prisutan u Radu. Vanjski faktori mogu stvoriti određene Ja. Ako spavate, to je sve što se događa. Ono što se događa u radu i ima učinka jest transformacijska moć psiholoških praksi. Fizički fenomen na koji ste se osvrnuli, koji se „stalno“ događa, je primjer kako senzacije mogu stvoriti određene emocije. Trebalo bi se u dovoljnoj mjeri baviti samopromatranjem kako bi se postiglo više od osjećanja tjelesne senzacije. Potreban je puno veći napor kako bi osjetili ili osvijestili svoje tijelo. Ovakav fokus je preuzak i van teme.

Je li netko uočio pozitivna stanja tijekom vikenda?

{STUDENT: Da, duboki spokoj.}

Divno, a jeste li sami stvorili uvjete?

{STUDENT: Djelimično, išlo mi je u prilog prekrasno vrijeme i činjenica da je puno ljudi bilo van grada, što je pridonijelo tišini. Također, mogu uočiti trenutke kad sam manje identificiran, i to djeluje na moje stanje. Čitao sam i neke tekstove ranih crkvenih otaca, a to je inspiriralo osjećaj dubokog poštovanja.}

Duboki spokoj je trajno stanje osobe koja se razvila u Radu. Zamislite imati takav osjećaj svaki dan! Rad vas može odvesti do toga. Unutarnji mir je jedna od posljedica nadilaženja pogrešnog djelovanja centara kojeg uviđamo pri naporima samopromatranja. Kad se počne stvarno napredovati u samopromatranju, uobičajeno je da osjećate kao da vam postaje gore, jer vidite više. Ne dajte da vas to zbuni.

{STUDENT: Prakticirajući promatranje i uviđajući bolje vlastitu slabost i izvještačenost, više vidim te stvari i kod drugih. Što mogu u činiti da izbjegnem upotrebu tih uvida o drugima na pogrešan način?}

Pokušajte se nositi s tim uvidima bez identifikacije. Promatrajte druge i njihovu uspavanu mehaniku i osjetit ćete kako s te pozicije nastaje empatija. To će vam dopustiti da im oprostite za njihov pogrešan rad. Izrazite Biće Krista kad je na križu rekao: „Oprosti i m Oče, jer ne znaju što čine.“

Slijedi lista važnih točki koje se odnose na promatranje unutarnjeg govora. Najvažnija je da dok govorite, ne čujete ono što može biti dostupno: asocijativno razmišljanje, psihološke stavove i raspoloženja koja se vraćaju; obrasce povezanih Ja, okus unutarnjeg stanja, gdje je vaša pažnja, i moć zamišljanja. Skoro sav unutarnji govor je zamišljanje, odnosno stalno osnaživanje stavova i mišljenja putem nesustavnih misaonih procesa, identifikacija i opravdavanja. Druga važna točka je da nema tišine.

{STUDENT: Ponekad pomislim, kad jednom u sebi nešto uočim, mogu prijeći na nešto drugo. Trebam li nastojati praviti stalne i ponavljane opservacije iste stvari?}

Ako činite stalne i ponavljane opservacije, počet ćete viđati iste stvari. Ima poanta u tome. Poanta je da se u toj fazi ponavljaju stalno iste stvari željeli ih vi ili ne, promatrali ih ili ne. Opetovano promatranje istog fenomena postupno smanjuje njegovu snagu i u konačnici ga promatrajuće Ja nadilazi.

Zar ne možete 'okusiti' zamišljanje? U Radu nije riječ o njemu. Riječ je o činjenju napora da promatrate, odvojite se i budete pasivni u odnosu na potrebe lažne osobnosti, i ispravnom djelovanju u danom trenutku. Ovo je teško za 'intelektualni tip', ali morate svoj fokus držati na snopu svjetlosti koji se pokušava probiti. Usredotočite se na osnovne prakse rada. Samo s takvom unutarnjom strukturom moguće je da se bilo što vanjsko dogodi na pravi način.

{STUDENT: Počinjem ponekad viđati pod-osobnosti, kod kojih imam određeni stav ili nazor koji se pojavi i djeluje nakratko, a onda se suptilno mijenja u drugi set stavova. Ovo bi mogle biti grupe ja, ili setovi Ja navike. Kao da bih im mogao nadjenuti vlastita imena. Izgleda da te pod-osobnosti dolaze nenajavljeno, i na isti način odlaze. Čini mi se da mi njihovo uočavanje pomaže da sagledam kako nisam „Ja“, ali neke se pod-osobnosti čine više izvještačenima, a neke manje, i ja bih volio manje djelovati iz tih izvještačenih pod-osobnosti. Ako nisam u stanju kontrolirati njihov dolazak i odlazak, kakav bih radni pristup trebao koristiti u vezi s tim?}

Te pod-osobnosti zaista jesu grupe Ja, najvjerojatnije su svi Ja navike. Promatrati ih, kao što se verificirali, pomaže vam da se donekle odvojite. O tome se govori u Nicollovim „Komentarima“ , u „Selekciji misli“, gdje on kaže: „U konačnici sam shvatio, premda ne možemo zaustaviti svoje misli, možemo ih selektirati. Mislim, možemo izabrati koje ćemo misli slijediti, a odbaciti one za koje iz promatranja dobro znamo da uvijek vode u najgore slamove naše psihologije. Uvijek imamo neku moć izbora u svom unutarnjem svijetu“.

{STUDENT: U tim „Komentarima“ Nicoll govori o pripremi radnog cilja koji će nas spasiti od „odlaska u Soho u sebi“. Što to znači?}

To znači da ste prepoznali grupu Ja navike koji vas vode u slamove vaše psihologije i da ste za Radi cilj izabrali da odbijete ići za njima. Riječ je o kultiviranju boljih Ja u vama i skretanju pažnje u drugom smjeru.

U našem uobičajenom stanju svijesti misli pristižu odasvud, izvana i iznutra, bez odluke ili razloga. Zapažati misli koje imamo, a naročito one grupe Ja koje imaju vlastitu osobnost i agendu, je kritični prvi korak u izboru čemu ćemo pridavati pažnju. Ako struja misli protječe nezamijećena i  nepromatrana, ostajemo u njenoj moći, potpuno uspavani. Trebate prepoznati koje misli pomažu Radu i ispravnom funkcioniranju vaše psihologije, a koje su štetne za Rad i za vaše sebstvo. Onda pokušajte izabrati ono što vam Rad kaže da trebate izabrati. Ne potječu svi Ja iz lažne osobnosti. Zato moramo promatrati i dentificirati ih, kako bi se odvojili od lažnog i njegovali istinsko.

{STUDENT: Pokušao sam istražiti što je Promatrajuće Ja u meni…prije samo par minuta. Po mom mišljenju pitanje je krucijalno i neizbježno za svakoga tko je uključen u Rad. Uzimam to ozbiljno. Rekavši ovo, moram reći i da ja ne znam što je Promatrajuće Ja. Morat ću dugo proučavati, razmišljati i boriti se s tim. To je klasično pitanje tragaoca: „Tko sam ja?“ Mogu vam reći da nisam funkcije jeke mašine. Mogu vam reći i da sam pristušačan samo kad sam odvojen od funkcija. Drugo, više teoretski, mislim da je Promatrajuće ja povezano sa sviješću.}

Svrha definiranja što je „to“ u vama što promatra jest povećati prisutnost toga i osjetiti njegov okus. Dio vas koji promatra ne pripada raznim Ja; on ima drukčiju kvalitetu, odvojen je i ima drukčiju perspektivu, a to u sebi osjećate kao nešto autentičnije od zamišljenog Ja. Promatrajuće Ja povezano je sa zakopanom sviješću. Zakopana svijest, ili Stvarno Ja, pojavljuje se tijekom procesa Rada.

{STUDENT: Stalno sam se pitao: „Što je to što promatra?“ razmatrajući to pitanje uočio sam da „to što promatra“ stječe snagu. Prvi zaključak je bio da je odgovor „svijest“.}

Stjecanje snage i definicija Promatrajućeg Ja je poanta istraživanja. Ne bih to nazvala „svijest“. To je mjesto u vama na kojem počinje rasti Stvarno Ja. Zapravo, to je po prirodi više duhovno nego psihološko, nešto srodno vašem duhu ili duši.

{STUDENT: Može li se to definirati kao mjesto praznine (nasuprot praznini koja je „nedostatak“ nečega)?}

Ne, to nije mjesto praznine. Aktivno je i ima karakteristike i kvalitete koje se mogu prepoznati i razvijati.

{STUDENT: Može li se „to“ nazvati vječnim djetetom?}

Ne, bilo bi više kao suština. Promatrajuće Ja je više od suštine. Ono što treba razumjeti je da dio koji „promatra“ nije jedan od Ja lažne osobnosti, nego potpuno odvojeni entitet koji postoji u vama.

U vama vidim strah i vezanost. Oni toliko prevladavaju da se teško doživljavaju kao emocionalno disfunkcionalni. Djelimično dolaze od moždanog debla, iz potrebe za samoodržanjem. U prirodi, životinja koja je ranjiva je ona koja neće opstati. Ali mi ovdje imamo za cilj razinu iznad životinja i potreba moždanog debla. Također ste, između ostalog, izrazili strah da ne budete nevidljivi, beznačajni ili neprimijećeni. To dolazi iz vaše taštine. U pravu ste, bit će potrebno promatrati iz puno uglova tijekom dužeg vremena, kako bi verificirali istinitost ove ideje. Kad god iskusite nelagodan osjećaj povezan sa strahom, pokušajte izdvojiti njegov uzrok.

{STUDENT: Robert Burns piše: „ O da nam je dan dar da vidimo sebe kako nas drugi vide. To bi nas oslobodilo mnogih zabluda i budalastih ideja“. Ljudi ovo čuju, pomisle „kako mudro“, i zaborave. Vjerujem da promatranjem mogu uočiti u sebi različite psihološke aspekte. Kako se onda mogu agresivnije suočiti sa svojom psihologijom, to jest, kako mogu povećati pritisak da bi razotkrio i podnio ove poteškoće, i nadišao ih? Trebam li raditi agresivnije ili samo koristiti prilike kako se pojavljuju?}

Koristite prilike onako kako se pojavljuju. Sjetit ćete se Nicollove izjave: „ Ne možete Raditi na način identifikacije, tjeskobni, pokušavajući forsirati rezultate.“ Ne želim da se agresivno suočavate sa svojom psihologijom. Želim da pasivno promatrate i pokušate definirati što je tu Stvarno Ja, što je „stečena osobnost“, i što je neautentično u vašem biću. Najagresivniji prema sebi trebali bi biti u represiji lažne osobnosti, čineći je pasivnom. To je početak unutarnjeg odvajanja, što je dug, težak Rad na čišćenju emocionalnog centra. Imate li kakvih problema s određenim idejama, kao što je, na primjer, znanje da je vaša psihologija entitet koji je odvojen od fizičkog tijela? Vaša sadašnja psihologija, koja je uglavnom sačinjena od lažne osobnosti, puna je stavova i mišljenja, sviđanja i nesviđanja, i mnoštva raznih Ja koje ste stekli. Ta Ja koja ste promatrali potvrđuju da je vaša osobnost puna toga. Takvi Ja trebaju se učiniti pasivnima, tako da ideje rada mogu bitii aktivne.

Morate pronaći mjesto u sebi koje je slobodno od svih aspekata unutarnje konsideracije, kako bi dosegli stupanj na kojem više nećete tražiti ili trebati vanjsko vrednovanje. To vam ne mogu dati niti ja, niti itko drugi. To je stvar vaše vlastite evolucije u Radu, koja ovisi o trajnom promatranju.

{STUDENT: „Kažem da je istinski bez straha samo onaj čovjek koji radi na sebi i zna da čini sve što je u njegovoj moći da ispuni zadaću koja je pred njim“ – J. G. Bennett}

Doprinos koji ste ovdje dali u korist Rada i svih nas, kao i činjenica da je vaš život posvećen ovom najvrjednijem poduhvatu trebali bi vam dati dovoljno vrednovanja sebe da ne budete sasvim u vlasti unutarnje konsideracije. Ovdje možete promatrati 'značajku skitnice' (tramp feature). Nemojte upropastiti svoje napore, i ne dajte da vam se oduzme ono što ste već verificirali. Volim frazu Robina Amisa: „sloboda od psihološkog ropstva“.

Izaberite jedan aspekt unutarnje konsideracije i fokusirajte pažnju na njega. Promatrajte, pokušajte biti pasivni, pokušajte se odvojiti, i nastavite pokušavati. Uzimajući stvari jednu po jednu, u konačnici ćete stići do Stvarnog Ja.

P.D. Uspenski rekao je Nicollu. „Zašto si tužan?“ Nicoll reče: „Nisam uočio da sam tužan.““ Uspenski: „To je tvoja navika“. Shvatite da osjećaj nezadovoljstva znači da niste ispunili unutarnje potrebe. Prepoznajte svoja uobičajena emocionalna stanja. Ne možete (ispravno) djelovati iz lažne osobnosti ako ste u njoj. Ipak, i tad je možete promatrati. Ako to činite, budite tihi. Tišina je prostor u kojem se događa promatranje. Tu raste moć da se zaustavi lažna osobnost. Činjenje lažne osobnosti pasivnom uključuje napor u zaustavljanju njenih manifestacija. Uspjeli u tome ili ne, bar imate mogućnost izbora da budete tihi iznutra. Dolazi vrijeme kad će nesklonost lažnoj osobnosti postati tako jaka da ćete poželjeti napraviti izbore koji je slabe.

{STUDENT: Ponekad mogu prekinuti vanjske manifestacije lažne osobnosti, ali je još uvijek osjećam iznutra. Sa stanovišta Rada, ima li razlike između unutarnje manifestacije lažne osobnosti i njenog vanjskog izražavanja? Što je specifična značajka „činjenja osobnosti pasivnom?}

Da, postoji razlika u unutarnjem i vanjskom izražavanju lažne osobnosti. Ali, Rad uči da se odvojite od oboje, i promatrate. To je značajka odvojenosti koja određuje činjenje osobnosti pasivnom. To je praksa nereagiranja na bilo koje Ja koje dolazi od lažne osobnosti, bez emocionalnog dodira upliva u njih.

{STUDENT: U jednom od „Komentara“ Nicoll kaže: „U Radu se ozbiljno mora promatrati uživanje u negativnim stanjima, naročito tajno uživanje u njima. Ne možete odijeliti sebe od onoga što vas tajno privlači.“ Čini se da je ovo povezano s „dubljim samopromatranjem“ i pomicanje prema razini uočavanja motivacije.}

To je sasvim točno. Zapažanje da potajno uživate u negativnim stanjima je korak dalje od zapažanja da ste u negativnom stanju. Taj se proces nastavlja produbljivati sve dok ne uočite motivacije. To je duboka razina iskrenosti prema sebi. Nicoll kaže: „Cijeli Rad počinje kad čovjek počne promatrati sebe.“ Ideja o samopromatranju kao aktivne, hotimične, usmjerene pažnje, pri čemu su znanje i razmišljanje pasivni, jest put da razaznate ide li vaša praksa pravilno usklađena.

{STUDENT: Pri mirnom razmatranju mogu pogledati unazad na prošle akcije i vidjeti trenutke opravdavanja. Mogu li retrospektivno promatrati sebe i unijeti svoju prošlost u Radnu memoriju?}

Kada se promatrate retroaktivno, u nekom smislu možete iscijeliti pogrešan rad iz prošlosti, putem objektivnog razumijevanja i opraštanja sebi, na način Rada. Ono što možete verificirati o svojoj prošlosti, u relaciji s idejama Rada i novim razumijevanjem, unijet će te trenutke u Radnu memoriju. To će vam dati uvid u aktivnosti i učinke lažne osobnosti i njenih značajki.

Pogrešan rad atrofira pod svjetlom samopromatranja i kroz odbijanje identifikacije s njim. U igru ulaze ostali elementi, kao selekcija misli i unutarnja odvojenost, ali veliki dio moći je u svjetlu Promatrajućeg Ja. Vrlo često, samopromatranje vodi do jedne vrste 'unutarnje tišine', potpuno drukčije od hotimične prakse stvaranja unutarnje tišine u relaciji s nekim specifičnim pitanjem.

Ideja o „našoj ništavnosti“ je usko povezana s poniznošću. Kritičnost i strogost prema sebi neće vam pomoći da shvatite ovu činjenicu. Samo objektivno samopromatranje tijekom dužeg vremenskog perioda , pomoću razmjere i relativnosti i uviđanja izvještačenosti lažne osobnosti, otkrit će vam vaše stanje ništavnosti. Ne možete isforsirati da se tako osjećate. To je više u prirodi epifanije.

Kroz samopromatranje, koje znači vidokrug od 360 stupnjeva, uočavanje negativnosti je lako i izuzetno važno, tijekom cijelog procesa Rada. Ali to je samo jedan aspekt vašeg stanja koji trebate promatrati. U svačijoj osobnosti postoji puno neutralnih aspekata, čak i ugodnih. To su Ja mehaničkog dobra. S njima je definitivno lakše živjeti, ali nisu ništa manje mehanički. Dakle, promatrajte ih. I od njih ćete učiti. Postoje također i autentični Ja stvarnog dobra, i njih treba cijeniti i štititi. Ako se zbog „pretjerane ljubaznosti“ osjećate kao varalica, to je pogrešan rad. Biti ljubazan je ispravan rad ako dolazi iz ispravnih emocija. U tom smislu, svjetlost će zasjati nakon činjenja napora. Svjetlost samopromatranja osvjetljava Biće. To prosvijetljeno biće djeluje s dobrobiti kao rezultatom.

To je sasvim prirodno iskustvo u Radu. To što ste sposobni promatrati, pa čak i zaustaviti izražavanje starih negativnih Ja je postignuće, pa i ako u tome niste dosljedni. Ali vi ste sebi rekli: „Ove vrlo snažne identifikacije su uvjerene kako su u pravu i čvrsto su ukopane“. To je definicija identifikacije. Prema tome, razumljivo je da, kada uzurpirate ukopanu karakteristiku, ona ostavlja vakuum, nešto s čime ste se osjećali povezanim nestaje, ostavljajući vas s tim osjećajem gubitka orijentacije. Ako nastavite s praksom onako kako ste instruirani, stići ćete do točke u kojoj ćete biti toliko slobodni od starih identifikacija, slika i zamišljanja o sebi, da neće biti izvrdavanja lažne osobnosti. Vi možete biti i, ako nastavite ustrajno, bit ćete slobodni od sveg pogrešnog rada koji stoji između vas sada i vašeg punog potencijala.

{STUDENT: Moje pitanje je trebam li, kad uočim te stvari i osjećaje naprosto nastaviti s promatranjem lanaca događaja i osjećaja onako kako nailaze, ili ih trebam pokušati usmjeriti?}

U ovoj točki prakse, vi definitivno morate nastaviti promatrati, a također ste spremni i da pokušate usmjeriti misli i osjećaje. Ja se intenzivno borim s tim pitanjem jer je moj ulazak u Rad bio eksplozivan događaj. Moja lažna osobnost zapravo se pretvorila u prah u vrlo kratkom vremenu, puno prije nego sam imala ikakvu ideju kako živjeti bez nje. Svi shvaćate da je to vrlo bolno stanje. Bilo je potrebno intenzivno samopromatranje i dug proces rekonstrukcije kako bi se, putem intenzivnog proučavanja i prakse, izgradilo Stvarno Ja. Godinama sam bila vrlo tiha i pasivna. Za to vrijeme, Rad se nastavio produbljivati. Moja patnja potaknula je zakopanu svijest. Došla sam do točke u kojoj sam bila psihološki ogoljena i emocionalno prijemčiva. I ostala sam tu, prazna i čekajući, dugo vremena. Ta tam i tišine također su me podučile. Počela sam uviđati i kušati ono što je bilo istinski povezano s višim emocionalnim centrom. Bila sam intuitivno prosvijetljena.

{STUDENT: Kod zapažanja nečeg negativnog, na primjer straha ili ljutnje, često kao rezultat nastaje bol. Kao posljedica boli, promatranje prestaje i nastupaju određeni Ja, kao „O, ne!“, ili „Loš mi je dan!“,itd, kao da su odbojnici za bol. Kako se to može prevladati?}

Kad prakticirate samopromatranje, morate ušutkati sve emocionalne reakcije na ono što promatrate. Ako doživljavate bol kao rezultat promatranja, ne može doći do razvoja. Morate promatrati nepristrano, nekritički, i bez identifikacije. Kada se kao reakcija na promatrano počnu pojavljivati razni Ja, ne dajte im da govore. Dakle, promatrajte svoje reakcije na promatranje, i one Ja koji su proizašli iz njih. Ako uspijevate biti nekritični u promatranju, pokazat će vam se pravac daljnjeg rada.


- Kraj -

Нема коментара:

Постави коментар