„Our essential nature is immobility,
the great force of life, in which all movements appear.“
Jeanne de Salzmann
Sveti plesovi ili Pokreti („Movements“) su činili važan aspekt Gurđijevljevog praktičnog rada. Delimično preuzeti iz starih religijskih tradicija a delimično samostalno razvijeni, sastojali su se od serija pokreta/ stavova, kakve se nikada ne sreću u našem svakodnevnom životu i koje mogu uzdrmati naše automatizovane navike kretanja, osećaja i mišljenja i time stvoriti jedan oslobođeni prostor unutar nas i omogućiti iskustvo povišenog energetskog dotoka i delovanja iz jezgra našeg bića. „Razum postaje tih i osećaj prisustva u telu se pojačava. Kroz tok Pokreta se doživljava delovanje jedne inteligencije, koja ne odgovara našem logičkom mišljenju – jedne inteligentne tačke u nama, koju možemo označiti kao naše središte.“ („Gurđijev – Pokreti i tišina“). Aspekti, koje Pokreti osnažuju, predstavljaju istovremeno i zahteve, koje postavljaju pred ozvođače: ne samo da podstiču harmonizovanje centara, predstavljaju instrument za trening pažnje i volje i omogućuju da se snažnije oseti prisustvo u sadašnjem trenutku, već ta stanja svesti čine preduslov da se oni uopšte uspešno izvedu.
U stvaranju koreografije bio je važan svaki detalj i ništa se nije prepuštalo slučaju. Držanje tela, ritam, kretnje i strukture su bili precizno planirani i uklopljeni u celinu, dok su se stavovi skladno nadovezivali jedni na druge. Pokrete je bilo važno doživeti kao celinu, ne kao iscepkan sled pojedinačnih stavova. Oni i jesu izraz celovitosti. Mnogi od Pokreta reprezentuju univerzalne zakone i služili su kao „supstanca“ kako za prenošenje učenja i filozofskog znanja tako i za njihovo direktno doživljavanje. Osmišljeni su da izraze objektivno znanje, kome je dat oblik i koje je na taj način učinjeno vidljivim, izraženo u matematičkim pozicijama i zasnovano na matematičkim zakonitostima, koje reflektuju harmonične strukture Kosmosa. „Plesovi mogu da izraze nepoznate dimenzije, jednu stvarnost, kakvu možemo opaziti samo u povišenom stanju svesti. Gurđijev je prepoznao da ples kao jezik te druge stvarnosti može da poveže ljude sa tom drugom stvarnošću putem doživljavanja pokreta, gestike i matematičke tačnosti njihovog sleda.“ (Bruno Martin: „Gurđijevljevi sveti plesovi i pokreti“).
***
Pored Beneta, nesumnjivo najveću zaslugu za očuvanje i prenošenje Pokreta je imala Žan de Salzman, poznata učenica Gurđijeva i jedan od nastavljača njegovog učenja. Rođena je 1889. u Francuskoj i karijeru je otpočela studijama klavira, komponovanja i dirirgovanja u Ženevi. Tokom nastavka studija u Nemačkoj i nastupa u evropskim metropolama srela je poznatog ruskog slikara, Aleksandra de Salzmana, i sa njime se odselila u Tiflis, gde je osnovala muzičku školu. Dolazak Gurđijeva sa malom grupom učenika 1919. u Tiflis iz korena menja njihove živote. Snažno privučeni učenjem, otpočinju saradnju sa Gurđijevim i od tada svoje znanje i talente stavljaju u službu Rada. Kada je Gurđijevljeva grupa napustila Tiflis, Salzmanovi su joj se pridružili.