5. 3. 2012.

ČETVRTI PUT - KOMENTAR O HRANI UTISAKA

Naredni tekst je pisan kao odgovor na post i pitanja/komentare uz "Hranu utisaka", ali zbog dužine nije mogao da bude objavljen kao komentar. Na molbu autora ga postavljam na blog: 

Piše: H24
Kako da se kvalitetno hranimo?

(Pre nego što počneš da čitaš tekst molim te da ga čitaš sa pažnjom, polako, vrlo polako sa razumevanjem. Daj sve od sebe.)

Hrana vrhunskog kvaliteta dolazi sa izvora. Iz svesnosti, pažnje.
Duboko sa tog mesta izvire razumevanje, ljubav. Ali ne obična ljubav već bezuslovna koja samo daje i ništa ne traži za sebe. Kada bi je osetili,  a da niste spremni bili bi  sprženi zbog svoje mizernosti, pokvarenosti, gordosti, sebičluka..itd u donosu na “TO” i njegovu LJUBAV

Zašto hrana i rad počinju od samog sebe, od nas!


Radeći na sebi, spoznajemo sebe. Vrlo je važno shvatiti, sagledati kakva sam ja osoba! Kakva sam ja osoba u očima drugih! Kako me vide moji najbliži, moji prijatelji, okolina!

Sakupljaće te informacije godinama i skupljaćete fragmente ali teško da ćete doći do celine, jer postoji nešto snažno što se opire tome. To snažno je naša nemogućnost da sebe prihvatimo kakvi zaista jesmo.

Videćemo tu sve i svašta i mnoge stvari nam se neće svideti ali daleko od toga da puknemo I razgolitimo se. Godine rada će proći do tog trenutka kada će to i da se desi. Kada se razgolitite. Srušiće vam se ceo svet i gadiće te se samog ili same sebe dugo vremena. Naročito ako budete pokušavali da tu nešto promenite na silu, na brzinu.

Kada dodje trenutak da poznajete sebe moći ćete da spoznajete i hranu kojom se hranite. Pa koja je to Hrana!?

Na našim prostorima je već odavno poznat Otac Tadej i njegove mudre misli ( koje potiču od Bude, a njegove od nekoga pre njega, i tako dalje ) "KAKVE SU TI MISLI TAKAV TI JE I ŽIVOT". Vrlo jednostavna formula za izračunavanje vašeg stanja I hrane kojom se hranite.

Da li vi znate koje su to misli koje imate tokom dana? Da li znate koje emocije imate? Naravno da ne. JER NE MOŽETE DA SE SETITE SEBE TAKO DA NE MOŽETE NI DA ZNATE KOJE SU VAM MISLI I KOJA JE VAŠA HRANA.

Uzmimo jednu horizontalnu liniju kao primer koja ide sa desna na levo ili vertikalnu od dole na gore ( još bolji primer ).

Donji deo te linije neka predstavlja grubu hranu, nekvalitetnu, a gornji deo linije kvalitetniju hranu.

U toj liniji se nalaziš ti i imaš mehaničan život.

Ujutro se budiš, toliko si lenj da ti se ne ide na posao,vreme je grozno,  muka ti je od kolega na poslu, nervirate komšija, u saobraćaju pizdiš jer ne znaju da voze, nemaš para i psuješ političare, muka ti je od Evropske unije, tvoj klub je izgubio utakmicu, plata ti sve manja, spao ti je lak sa noktiju a kosa ti je neočešljana,  ne možeš da živiš i ne znaš šta više da radiš. I TAKO IZ DANA U DAN. 

Tu i tamo prolete neke misli, lep sunčan dan, cvrkut ptica, došlo je najzad proleće lakše ću da živim, neću se više nervirati, lakše će mi biti da odem od kuće, posao će bolje da krene ali.....zajeb.....to je skoro isto. Druga strana jednog te istog štapa.

Odlučuješ da nešto moraš promeniti u životu i počinješ da pamtiš sebe. Prolazi vreme i prolazi, polako kapiraš razne stvari, učiš da je teško održati pažnju i da je za to potrebna energija koju uzaludno trošimo na ono gore što sam naveo + na druge mehaničke stvari koje radimo.

Kako održati pažnju i sačuvati tu energiju?

Lako je reći nemoj se poistovećivati. Ali ako ti neko to kaže na početku  zaobidji ga za 360 stepeni -kako kažu.

Neidentifikacija i pažnja su škola i nikada to nećete moći bez škole, bez učitelja i rada. Toliko ćete zaglibiti u tu identifikaciju da možete sami da radite na sebi, kako su rezultai sve bolji I bolji i da "napredujete" tako da vama ni ne treba učitelj ili neko iskusniji. Kada kažem iskusniji ne mislim na teoretičare već isključivo na one koji su u radu. U radu na sebi, za rad I druge u radu. Ukoliko ste tvrdoglavi I nastavite dalje po svom  tek onda ni učitelj vam neće pomoći. Nema svrhe. Ionako već iskvarene mašine će sebe dodatno iskomplikovati da nema vremena ni vajde da se tu nešto popravlja.

Oni koji su u školi i u radu, počeće postepeno uz pomoć starijih i učitelja. Odnos u školi je kao sa bebom. Beba uči tako što imitira druge. Da bi se izborio moraš stalno da pitaš i pitaš kako bi išao dalje, kako bi išao lestvicama na gore. Niko te neće učiti i govoriti ti šta treba da radiš osim da pamtiš sebe i da se samoposmatraš. Niko tu ne može da ti pomogne do vas samih.

Nastavljajući da radiš na sebi, polako se otvara postepeno novi svet. Deo po deo. Sve ono što si čitao u knjigama i što te nerviralo što ne razumeš odjednom postaje jasno kao dan. To je božija milost, dar koji se polako spušta na tebe....ali zahvaljujući radom, pažnjom , svesnošću, zahvaljujući tvojoj upornosti. Tvojom borbom.

Zašto je bitno da radimo na sebi?

Mi smo kao i svi obični ljudi na ovoj planeti. Nema nikakve razlike. Držeći pažnju uvidećeš koliko si jadan, bedan, mizeran, mali, nesavršen, komplikovan, izopačen, lažljiv i da ne nabrajam dalje. Videćeš polako kako se budiš i kako rasvetljuješ mašinu, mehanizme. To si ti. Sada i ovde TO SI TI.

Šta dobijaš time?

Mnogo!

Počinješ da shvataš i pronalaziš svoje mesto u ovom svetu i svetu iznad tebe. Sa radom kako raste pažnja raste i RAZUMEVANJE. Razumevanje prema sebi, svojim slabostima, manama, nedostacima, NEMOĆI.

Time i razumevanje prema drugima, kolegama na poslu, rodjacima, prijateljima, poznanicima, prolaznicima,  živim bićima oko nas.

Kako ja tako nemoćan, mehaničan, mogu da zamerim drugima, a na koje se nije spustila milost  razumevanja, mogućnosti da postoji nešto drugo ( pamćenje sebe )osim svakodnevnog mehaničkog života.

Uvidjajući našu mehaničnost i šablone automatičnosti, uvidećemo da ceo naš život je isto kao i jedan dan. Kada kažem ceo život zaista mislim na ceo celcati život od ovog sad trenutka pa do tvoje smrti. Sve što si danas radio kao mehaničan, mislio osećao, video, poistovećivao se je ISTO što ćeš raditi sutra, prekosutra i tako do smrti. Uvek isto, isti film ali, ne možeš to videti dok se ne probudiš.

Iz onog početnog stanja kada su te svi nervirali, kada su svi drugi bili krivi polako RAZUMEVANJEM, preuzimaš odgovornost na sebe. Kako pažnjom , tako i školom uz pomoć drugih odbeglih zatvorenika polako dovodiš u kontrolu gomile "ja" i uspostavljaš neki red. Taj red se usavršava do sledeće faze kada ti POTPUNO I NEIZOSTAVNO postane jasno KO SI TI.

Tog momenta stepen razumevanja se uvećava a sa njime otpadaju stare navike, običaji, fraze, mišljenja, osećanja...itd. Automatizmi.

Svest se produbljuje a sa njome dolaze trenuci sagledavanje nečeg šireg od tebe. Polako izlaziš i uvidjaš da je tvoj život do sada bio u HAOSU i da iza njega ili paralelno sa njim postoji drugi svet. SVET MIRA, TIŠINE- KOSMOS. UREDJENI POREDAK NA KOME JE SVE NA SVOM MESTU. NEŠTO ŠTO je nečija volja, biće.

Prihvatajući taj poredak, opraštajući se od svoje volje i prepuštajući se drugoj je sledeća faza. Učeći to da radiš, prihvatajući da ne postojiš počinje nov nivo na kome još više raste razumevanje.

Sa razumevanjem naravno i ljubav o kojoj učiš i dalje od tudje volje. Pa sa pažnjom......

Da se podsetimo šta je pažnja, pamćenje sebe?

Strelica je dvosmerna! Pamtiš sebe ali si i svestan objekata ispred tebe. Zar ne?

..........počinješ da doživljavaš iskustva vrlo vrlo čudne prirode. Tvoje granice se gube, a subjekat postaje objekat ili obratno. Ili jednostavno vi ste jedno. U tim trenucima sjedinjenosti dolazi do izliva emocija, ljubavi, sažaljenja, blagosti, razumevanja, suze teku na sve strane a lepotu toga gasite uključujući druge centre pokušavajući da objasnite šta vam se to dogodilo. Ali uzalud. Intelekt  to nikada neće moći da prizove nazad.  Dok god nešto tražimo ili ne tražimo za sebe udaljavamo se od izvora.

Vremenom se i to nauči a trenuci sjedinjavanja sa drvećem, biljkama, ljudima, životom,planetom, planetama, kosmosom se odigrava i odigrava. Time raste i razumevanje pa i nova znanja o postojanju i smislu svega.

Kaže Goran Bregović u jednoj nedovršenoj pesmi....

Nema vise sunca
Nema vise meseca
Nema tebe, nema mene
Niceg vise, nema joj.
Pokrila nas "ratna" tama
Pokrila nas tama joj.
A ja se pitam moja draga
Sta ce biti sa nama?
Mesecina, mesecina,
joj, joj, joj, joj
Sunce sija ponoc bije,
joj, joj, joj, joj
Sa nebesa, zrak probija
Niko ne zna, niko ne zna
Niko ne zna, niko ne zna
Niko ne zna sta to sija

PA SIJA ZATO ŠTO SIJA i u tome je čar u svemu.
Njegova pesma nema nikakve veze sa njegovim duhovnim životom jer ga on nimalo nema ali je doživeo kao i svi mi nekada trenutak kada su nam se uskladili centri i kada smo se prepustili dešavanju da se odvija bez nas. U tome je lepota svega.  Ali BEZ NAS. Bez našeg prisustva ali sa svedočenjem.

U radu iz pažnje boreći se da se probudimo zaključujemo da nikada nismo ni spavali i sve se pretvara u kosmički vic. On jeste, bio je i biće zauvek. On je početak i kraj, i svetlost i tama.

TADA, Život posta je kreacija, pokret, muzika, ples, ljubav, razumevanje.

Preko pažnje, razumevanja od jedne hrane do druge kvalitetnije gde sve postaje jedno, gde se sve sjedinjuje I obitava u zagrljaju večitog, te povratka više nema.

Sve što je napisano je iz ličnog iskustva, uz pomoć grubog tela prenešeno na nivo intelektualnog razumevanja. Viši nivoi milosti BOŽIJE su neopisivi rečima i nemoguće ih je nekom preneti osim da to lično iskusi. Sav moj trud, nezadovoljstva, razočarenja tokom rada godinama ali uz nepokolebljivi napor i pomoć mog učitelja i starijih učenika u radu su se isplatili. Nema tih reči zahvalnosti za sve njih. NEMA SUMNJE DA ONAJ ŠTO JESTE GRLI NAŠ ZAGRLJAJ NAJSREĆNIJI OD SVIH JER MU SE VRAĆAMO KUĆI. VEKOVIMA NAS IŠČEKUJE I BRINE O NAMA ALI OD NAS ZAVISI DA LI ĆEMO MU SE VRATITI ILI NE. NEUPOREDIVA JE NAŠA ŽELJA O POVRATKU BOGU KOLIKA JE NJEGOVA DA MU SE VRATIMO.

7 коментара:

  1. Анониман8. март 2012. 06:20

    DA LI IPAK MOZE COVEK SAM,BEZ UCITELJA DA SE POSVETI SAMOPOSMATRANJU? NEMAJU SVI MOGUCNOST DA IMAJU UCITELJA. NITI PODRSKU PORODICE ZA OVE STVARI.DA LI BI COVEK MOGAO SAM ZA SEBE,TAJNO DA CITAV ZIVOT POSVETI SAMOPOSMATRANJU I RADU NA SEBI?

    ОдговориИзбриши
  2. Pozdrav anonimni :) ... Hteo sam pre par dana da postavim ovaj komentar, ali sam zatim pomislio da ne treba otvarati dodatnu raspravu, jer ipak je ovo samo BLOG a ne FORUM za vece rasprave... Ipak, posto je tvoje pitanje vezano za ono o cemu sam zeleo da ostavim komentar ... Evo ga stize iz Word dokumenta :)

    ...

    Postovani H24,
    veoma sam pazljivo i saosecajno citao tvoj tekst. Takodje sam osetio i prepoznao, uzvisenost i dubinu veceg dela tvojih uvida...

    Ipak, ne slazem se oko onog dela gde govoris o neophodnosti vodjstva od strane ucitelja... sem ako pojmu Ucitelja ne dodelimo veeeoma sirok opseg mogucih energija koje dolaze kao odgovor na nase traganje i isijavanje iz magnetnog centra... Cesto su to i veoma niske energije i one koje nazivamo “losima”, a u funkciji su trenaznog procesa i povecanja moci savladavanja i sagledavanja istih… U tom smislu je svaka osoba, zivotinja, pojava, energija sa kojom se susrecemo , istovremeno i nas ucitelj... ucitelj koji je dosao kao posledica nasih dejstava, molitvi, misli i trenutnih potreba za razvojem...nova lekcija dobijena prizivom iz magnetnog centra... "Onaj koji nas ocekuje", kako si rekao, daje nam i adekvatne ucitelje usled ciste i iskrene zelje da krocimo na vise... Naravno, ucitelj (kakvog ti pominjes) moze da usmeri, ubrza put i smanji broj gresaka, ali isto tako, svako je sposoban da prodje putem kojim je prosao i prvonastali ucitelj… Takodje, nema bezbolnog rasta i razvoja, te ni jedan ucitelj nam ga nece omoguciti, ukoliko nas zivot ne oplete iz sve snage i natera na adekvatne odgovore u sebi… Tako nekako...

    Sto se Brege tice … sunca i meseca :) … nasao je on odavno jednu “belu-instant-precicu” …

    Svako dobro !

    ОдговориИзбриши
  3. Ferdi, slažem se sa tobom. Dodala bih još nešto. Svaki konkretan učitelj može biti i potencionalna opasnost, ne zbog moguće lošeg pristupa, nego što nas može dovesti u zavistan položaj, vezano stanje, koje će nas pre usporiti nego podstaknuti. Stvar je u tome što svaki čovek nosi u sebi svakojake nasleđene programe koji se nesveno aktiviraju, pa se u jednom trenutku može desiti da ne vežemo samo sebe za učitelja već i njega za nas (energetski). Naime, u jednom trenutku rada je moguće da ćemo sebe staviti u krajnje poslušan, revnostan odnos učenika, a u drugom ćemo nesvesno poželeti da prevaziđemo učitelja, misleći da idemo napred. Jer svaki čovek nesvesno čezne da bude jači, moćniji i bolji od onog drugog. Time se samo aktivira zavist, prezir i na dubljim slojevima oholost. A to su svakako energije niskih vibracija. Time definitivno stavljamo i sebe i učitelja u zavistan položaj, nekakkvu energetsku simbiozu. Tada sebe unazađujemo, iako na spoljašnjem nivou imamo sasvim drugačiju sliku, pa i sebe i učitelja možemo dosvesti u loš položaj. Učitelj isto tako može skliznuti u polje jakog ega, bez obzira na znanje, pa će i njegova linija razvoja ići naniže. Ne određuje on to svojom voljom, već univerzum, božanske sile. Poenta je u oslobađanju, a ne u vezivanju.

    Isto tako, i sama gnostika, koja se u izvornom hrišćanskom okviru tretira kao jeres, jača one mehanizme mentalnog sklopa, stvarajući na taj način neravnotežu sila u energetskom polju čoveka. Svaka vrsta teorije, koliko god nam bila prijemčiva će da nam jača određeni energeti potencijal, u odnosu na onaj drugi. Poenta je da ni jedan učitelj ne može da nam smanji broj grešaka, jer su "greške" već u nama zapisane i često će se aktivirati bez naše volje, znanja ili htenja. Mi ne možemo znati kako deluju božanski principi na naše unutrašnje mehanizme. Dovoljno je da čovek o nekom drugom ima neku lošu informaciju, i tada se automatski aktivira program osude, kritike i otpora, koliko god mislili da tog čoveka prihvatamo kakav jeste, sa svim svojim manama, i volimo ga. A osuda zna se šta pokreće: prezir i oholost, ali na onom nivou koji je daleko od našeg svesnog poimanja i ispoljavanja. Jer, informacije je odradila svoje.

    Mi znamo za ljudske vrednosti, ali nedovoljno smo upućeni u božanske, uprkos teorijama, jer nikada se u potpunosti nećemo moći osloboditi ljudske ljubavi. Vezani smo previše za ljudske vrednosti. Božanska ljubav je ponekad nelogična, jer deluje i kada prolazimo najteže trenutke. Ona čisti našu dušu, i kroz patnju, i kroz bolesti. Moramo priznati da je polje svakog čoveka obolelo, jer u sebi nosi pregršt loših informacija, karmičke uslovljenosti i mehanizam inferiornosti (prvi pad) koji pokreće tok misli ka nižim vibracijama. I nije slučajno što svaki naš pad, kroz bol, pokreće našu prvu želju da se menjamo i razvijamo. To su uzajamni procesi. za to nam i ne treba učitelj. život nam je najveći učitelj. Samo je pitanje šta čemo iz toga izvući kao pouku. A svaki čovek ima svoj potencijal, i svoje lekcije koje mora savladati.

    Bez namere da pokrećem dalju raspravu, ipak je ovo sajberski kutak koji svojim sadržajima pokreće neke procese u nama, i okuplja one koji su zaintrigirani ili podstaknuti ili imaju potrebu da razmene svoje misli i mišljenja. A tu slobodu će nam autorka bloga svakako dopustiti.

    Srdačan pozdrav svima.

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман10. март 2012. 15:55

    FERDI,SFINGA,VIDIM DA SE DOBRO RAZUMETE U SVE OVO I REKLA BIH CAK I DA IMATE LICNA ISKUSTVA. PO VASEM PISANJU BIH REKLA DA STE OBRAZOVANI I VEC DUZE VREME U RADU NA SEBI. ZELIM VAM DA USPETE U TOME. POZDRAV!

    ОдговориИзбриши
  5. Anonimna, dodala bih još par rečenica da rasvetlimo, čini mi se, tvoju nedoumicu. Čovek, čim se začne u majčinoj utrobi počinje proces razvoja, i kad se rodi kroz život razvija sebe i svoje potencijale, svoju svest o sebi i svestu u kome živi. Mnoga učenja kažu da se duše razvijaju i kroz procese reinkarnacije raznih života. Čak i posle smrti u drugačijem obliku. Neki ljudi, koji razviju svoju svest, a imaju želju da shvate menizme koji čoveka određuju u tom razvoju, i onda vole da kažu: Ja radim na sebi. Neki od njih to proglase naukom i veštinom pa uplove i u takve vode, priključujući se raznim školama duhovne nauke. Često se dešava da mnogi koji uopšte nemaju tu potrebu urade više nego oni koji se svesno time bave. Čoveka određuje genetika, slučaj i božija milost. Ljubav je jedina suština koja nas uistinu može promeniti na bolje. Ako ne postanemo bolji bićemo gori. A svako od nas to može, ako ima iskrenu i jaku unutrašnju želju. Prema tome ako želiš, uspećeš i ti! Samo da znaš da su to beskonačni procesi koji nikada nemaju konkretnog kraja.

    Pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  6. Postovana Anonimna ...

    Ceo svet je u Radu... Taj rad se najduze odvija van domasaja nase paznje i svesti... Vise je kao interakcija naseg Viseg Sebstva ili nase potsvesti sa visim nivoima postojanja, dok nasa svest duuuugooo , veoma dugo ostaje zbunjena i uspavana. Nasa svest je dugo u pokusaju da objasni dogadjaje, senzacije, energije oko sebe i ti pokusaji su u jednom vrlo dugom periodu neuspesni, smesni, smotani, rogobatni...razocaravajuci... ali je i to deo rada kroz koji se mora proci...

    Sva ta teska zivotna iskustva , bolove, "nemilosrdne" energije, sa jedne strane, i nasi neuspesni pokusaji da ih na pravi nacin obradimo i dozivimo sa druge strane ... predstavljaju teska zivotna iskustva, ali takodje su i veoma jaki katalizatori koji u konacnici dovode do formiranja sve jaceg "magnetnog centra" ... Sa formiranjem adekvatnog magnetnog centra, sve veci broj "neobjasnjivih" energija i dogadjaja, pocinje da nam se otkriva na neki drugi nacin i da postaje sve vise i cesce delom svesne obrade nase, a takodje pocinjemo u svemu sto nam se desava da uvidjamo smisao...

    Sto se tice obrazovanja, ono nije presudno u Radu, ali moze da pomogne... Upoznao sam medju polupismenim radnicima i seljacima veoma visoko vibrirajuce osobe, sa izuzetno jakim magnetnim centrima i veoma lucidnim mislima na kojima bi im pozavideli veliki umovi i duhovnici...

    I ti si Anonimna - u Radu. Pitanja koja postavljas i paznja sa kojom citas ovaj blog, upravo govore o tome da ti je tvoj magnetni centar ubrzao Rad i pojacao interesovanja te zelju za odgovorima...

    I na kraju, savet oko ucitelja! Postoji samo jedan Vrhovni ucitelj. To je onaj koji te je stvorio i onaj "iz kojeg Jesi"... Obrati se njemu direktno i Licno, bez posrednika i dobices vodjstvo. Nastupaj cistom dusom i iskrenom molitvom i jedna po jedna vrata ce ti se otvarati... Svi ostali koje sretnes su samo privremeni "ucitelji" dosli kao odgovor na tvoje molitve ili kao iskusenja i katalizatori novih lekcija... Na tom putu se obraduj i svakom bolu koji te sustigne - jer ces iz svakog od njih izaci i jaca i lepsa i bliza energiji iz koje Jesi a kojoj se vracas ... Nije lako, ali zadrzi interesovanje, veru i teznju ka spoznavanju sebe... Tako nekako...

    Postoje mnogi putevi u radu. Ne obozavaj ni jedan niti ga izdizi na pijedestal. Imaj svoj Put i svoju licnu vezu sa energrijom iz koje Jesi i ciji si neraskidivi deo. Mnogi koji se proglasise za "ucitelje" najcesce samo lece svoje duboke i jos uvek neosvetljene komplekse i zato pazljivo osluskuj i posmatraj svet oko sebe ... bez zurbe...



    Pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  7. To je kao malo dete koga majka ostavi samog da ide dalje kroz život, Dete bez majke, oca, bake, deke..itd. Prepušteno Bogu jer je on jedini Vrhovni učitelj. Onaj koji jeste. I to sve polako bez žurbe.

    ОдговориИзбриши