11. 6. 2013.

KNOW THYSELF

"A man must first of all understand certain things. He has thousands of false ideas and false conceptions, chiefly about himself, and he must get rid of some of them before beginning to acquire anything new. Otherwise the new will be built on a wrong foundation and the result will be worse than before. To speak the truth is the most difficult thing in the world; one must study a great deal and for a long time in order to speak the truth. The wish alone is not enough. To speak the truth one must know what the truth is and what a lie is, and first of all in oneself. And this nobody wants to know." ~ G.I. Gurdjieff


Know Thyself
Bernard Guenther


“Ljudsko srce doziva u pomoć; ljudska duša preklinje da je oslobodimo; ali mi se ne obaziremo na njihove jecaje, jer niti čujemo, niti razumemo.“
– Khalil Gibran –


Posmatrajući ljude okolo, koji prezentuju puteve, bilo preko političkog cirkusa, duhovnih vođa ili progresivnih pokreta, koji nude samo-održiva rešenja, čini se da mnogi imaju plan kako da usmere svet. Drugi kažu: „Sve je kako i treba da bude.“, potrebno je samo da se prepustimo matici sa fokusom na ljubav i svetlo i sve će biti dobro. Dobro je i sjajno imati vizionarske ideje, međutim, nade zasnovane na idealima će se porušiti, ako nema temelja na kojem ćr biti podignute. Rasprostranjeno mišljenje je da moramo da radimo, delujemo i glasamo i čini se da većina samo želi da ima nekoga, ko će im reći šta da rade, kako ne bi morali suviše sami da razmišljaju. Pitanje je, ’Šta smo zaista u stanju da učinimo, ako ne poznajemo sebe?’ Šta je čovečanstvo? Da, mi jesmo jedno, ali da li smo zaista isti „iznutra“ (Hitler vs Gandi), da li vidimo, mislimo, osećamo na isti način? Ko može da kaže šta je dobro za svet i šta je to? Suočimo se sa svetom; destrukcija, pohlepa, genocid, ekonomski slom ne može i neće biti rešen, dok se čovek ne suoči sam sa sobom i ne Radi, kako bi stekao poznavanje sebe iza obožavanja ega. Čovečanstvo je duboko kondicionirano kulturom, društvom, religijom, medijima, nacionalizmom, obrazovanjem, vladom i svim vrstama iluzornih verovanja.

Pre nego što budemo mogli da ponudimo bilo kakvo rešenje, treba da postanemo svesni tog kondicioniranja i obavimo Rad, koji je neophodan da bismo istinski razumeli sebe, sa svojim mehaničkim, reaktivnim ponašanjem, emocionalnim zavisnostima i sklonošću da automatski odbijemo informacije koje su u suprotnosti sa našim pogledom na svet. Iskren rad na sebi zahteva trud i hrabrost da se čovek odupre društvenom kondicioniranju i programiranju kao i lažima, koje govori sebi da bi se uklopio. Ako je čovek iskren prema sebi, taj proces će neizostavno voditi do toga da se suoči sa lažima u svetu i on sve više počinje da vidi svet onakvim kakav jeste, ne kakav pretpostavlja da jeste ili bi voleo da bude. Ti rezultati u rastu svesti i budnosti pomeraju čoveka od subjektivnosti ka objektivnijem pogledu na svet, odvajanju od lažnog kondicioniranog sebe i priklanjanje višem sopstvu, koje počiva na istini, znanju i, što je najvažnije, ljubavi, koja je više stanje bića, a ne jednostavno emocionalno stanje. Što objektivnije vidimo sebe i svet, to će mudriji biti naši izbori i rezultirajuće akcije će imati pozitivan uticaj.


Ovaj rad se mora obavljati iznutra i spolja, jer je oboje povezano. Nalik Nejlu, koji se „budi“ u filmu „Matriks“, prizor nije obavezno prijatan, kada se buferi i programi isključe. Samo istina će nas osloboditi. Jednom kada budemo mogli da vidimo, pogotovo neprijatne aspekte naše realnosti, koje toliko ljudi pokušava da ignoriše, bolje ćemo razumeti šta treba da radimo.


"Buđenje je moguće za one, koji ga traže i žele, za one koji su spremni da se bore sa sobom i da rade na sebi tokom veoma dugo vremena i veoma uporno kako bi ga postigli."
G.I. Gurdjieff


Neophodnost da upoznamo sebe su naglašavali mnogi mudraci u drevnim učenjima tokom hiljada godina. Međutim, dubina tih učenja i rad, neophodan da bi se postigla viša stanja svesti, je izobličen i razvodnjen u „new age“ - areni i današnjim pokretima, od kojih su neki osmišljeni sa ciljem da ljude drže dalje od istine. Dezinformacije koriste sile, koje su infiltrirane ne samo u političke partije i progresivne organizacije, već i u New Age pokret.


“Ono što sledi je manipulacija duhovnih vrednosti i stremljenja. Nije slučajno da smo poslednjih godina videli novu religijsku misao. Religiju pristajanja i pasivnosti: vere u proces; sve što se događa i treba da se dogodi; opirati se znači biti negativan, biti uplašen, biti nesvestan. Sjajan recept da se ubede starosedeoci da predaju ključ od kraljevsta, veoma dobar, mudar način manipulacije.“
– M.V. Summers


Religija (svaka pogrešna interpretacija univerzalne istine) je vekovima kontrolisala društvo. Čini se da je New Age - pokret sa svojim mnogobrojnim iskrivljenim učenjima postao nova globalna religija, usmeravajući neke ljude ka samozadovoljstvu i povinovanju uz pojednostavljeno razumevanje „svi smo jedno“ ili „sve što nam je potrebno je ljubav“. Mnogi ljudi već veruju da su budni i svesni, dok u stvari samo sanjaju da su budni. U stvari, ono što danas vidimo u nekim New Age – pokretima je nalik sledbenicima neke dogmatske religije, slepo verovanje, željno mišljenje, emocionalne projekcije i nedostatak kritičkog razmišljanja.


Efikasna dezinformacija uvek sadrži veliku količinu istine, da bi uljuljkala tragaoca u laži i držala osobu podalje, zadržavajući je u nekoj vrsti subjektivne „tunelske vizije“. Isto se može reći za mnoge gurue samo-pomoći i mnoge druge, koji tvrde da poznaju put do neba u vidu izobilja, koji su tu kako bi vam pomogli da pomognete sebi, dajući vam tehnike da privučete i manifestujete novac, ostvarite vezu, nađete perfektan posao, partnera itd. dok oni prave milione na očaju ljudi, koji tragaju za srećom i izlazom.


“Čovek mora imati rezultate, istinske rezultate u svom unutrašnjem i spoljašnjem životu. Ne mislim na rezultate, za kojima teže moderni ljudi u svojim stremljenjima ka samo-razvitku. To nisu rezultati, već samo ponovno aranžiranje psihičkog materijala, proces, koji budista naziva „samsara“, a koji se u Bibliji naziva ’prah’.“ – Jacob Needleman


Ako pogledamo dublje u neke od tih učenja o samo-pomoći, možemo videti da ona uglavnom apeluju na ego sa njegovim kondicioniranjima i buferima. Ona promovišu pokretanje želja „Imam najbolje od svega“ ili „Sve što taknem se pretvara u zlato!“, bez ikakvog pokušaja da se razume odakle one dolaze. U stvari, ono što se danas prodaje kao duhovnost i rad na sebi je potpuno suprotno od predaje ezoterijskih tradicija. To je pre bekstvo od toga da svet i sebe vidimo kakvi jesu. Pravi rad na sebi nije „šetnja kroz park“ uz manifestovanje čovekovih želja.


“Cilj svakog ezoterijskog rada mora biti objektivnost, prvo u pogledu našeg razumevanja samih sebe, a zatim o tome, kako naši filteri i programi krive sliku o svetu. Pravo ezoterijsko učenje se zbog toga neće fokusirati samo na „Know Thyself”, već će pružiti i znanje o našoj realnosti. Ukoliko jedan od tih aspekata nedostaje u učenju, onda možete biti sigurni da je ono nepotpuno, a nepotpuno učenje, pa i ako je takvo usled ignorantnosti učitelja, makar i nesvesno, je opasno.“– Henry See


Time se ne želi reći da svi prominentni autori i učitelji namerno vode na krivi put. Oni sami mogu biti prevareni i ne znajući širiti dezinformacije, čak i uz najbolje namere. Većina njih ima više znanja o marketingu i prodaji sebe nego razumevanja duhovnog rada. Nije sve crno-belo, već su laži pomešane sa istinom, tako da je pronicljivost ključ. Istina o našem svetu i čovečanstvu je potiskivana hiljadama godina i njeno otkrivanje sigurno neće doneti Opra u nekoj od narednih emisija.


“Mnogi postaju popularni zato što govore i pišu redukcionističkim stilom, koji složene i uznemirujuće informacije svodi na konzervirane formule o tome šta duhovni razvitak navodno predstavlja. Radovi desetine takvih New Age - autora bi se mogli sažeti u jednu veću knjigu pod naslovom: “Kako da postanete svesni dubina svoga bića, ne remeteći rutinu svog komfornog života”. – Lew Paz


“Ne može se doći do svesnosti bez bola. Ljudi će učiniti sve, koliko god to bilo apsurdno, da bi izbegli da se suoče sa svojom dušom. Čovek ne postaje prosvetljen, zamišljajući figure od svetlosti, već iznoseći tamu na svetlo svesti.“ C.G. Jung


Neophodnost da se vidi istina o sebi i svetu i da se deluje na osnovu toga mora doći od nas samih. Niko to ne može učiniti umesto nekog drugog i niko ne može naterati nekog drugog da to učini, dok čovek sam ne shvati veličanstvenost vremena u kome živimo. Slobodna volja nije istinski slobodna, dok čovek deluje iz svoje uslovljene ličnosti. Ljudi, koji ne poznaju sebe, će nastaviti da žive u samouzrokovanom zatvoru, zatvoru bez rešetaka i zidova, veličajući svoje vođe kao spasitelje, nalik globalnom štokholmskom sindromu, obožavajući i braneći one koji ih drže zatočenim. Oni postaju alatke matriks-mišljenja da su slobodni, dok u stvari samo reaguju mehanički na spoljne uticaje i akumulirano kondicioniranje. Nikakve promene se neće postići gledanjem najnovijih videa o zaverama, praćenjem New Age – učenja i dubioznih kanalisanih materijala, meditiranjem na ljubav i svetlost, težnjama ka održivim rešenjima ili protestima sa transparentima i sloganima. Da, neki od njih mogu pokrenuti i posaditi seme svesnosti, ali konačna promena se događa samo kada se sami promenimo i odvojimo laži od istine iznutra i spolja. Samo tada ćemo biti u stanju da vidimo svet kakav jeste bez filtera poricanja, željnog mišljenja, lažnih nada i pogrešnih interpretacija usled iskvarenog stanja bića. Da bismo videli istinu u svetu, potrebno je da vidimo istinu u sebi i prestanemo da sebe lažemo. Samo tada ćemo biti u stanju da činimo i delujemo u skladu sa njom.

"Ono što će doneti mir je unutrašnja transformacija, koja vodi do spoljašnje akcije. Unutrašnja transformacija nije izolacija, nije povlačenje od spoljašnjeg delovanja. Naprotiv, pravilno delovanje može postojati samo uz pravilno mišljenje, a nema pravilnog mišljenja bez poznavanja sebe.

“Bez poznavanja sebe nema mira. Svaki ideal je samo bekstvo, izbegavanje onoga što jeste, poricanje onoga što jeste. Projiciranje ideala sprečava direktno delovanje na osnovu onoga što jeste. Da bi se imao mir, moramo da volimo; moramo početi da živimo ne neki idealni život, već da vidimo stvari kakve jesu, da delujemo na njih, da ih transformišemo.

“Dok god svako od nas traga za psihološkom sigurnošću, fiziološka sigurnost, koja nam je potrebna, hrana, odeća i sklonište je uništena. Neki od vas će klimnuti glavom i reći: ’Slažem se.’ i izaći i činiti potpuno isto, što ste radili proteklih 10 ili 20 godina. Vaša saglasnost je samo verbalna i nema značaja, jer bede i ratovi u svetu neće biti zaustavljeni vašom usputnom saglasnošću.


“Oni mogu biti zaustavljeni samo ako shvatite opasnost, ako shvatite svoju odgovornost, ako je ne ostavite nekom drugom. Ukoliko shvatite patnju, ako vidite hitnost momentalne akcije i ne odlažete, tada ćete transformisati sebe.“
J. Krishnamurti


Tokom ovog perioda tranzicije odvija se buđenje, bez sumnje, međutim, mi smo istovremeno i u dobu obmana i ako ljudi ne spoznaju sebe, pogrešno će zameniti realnost za iluziju i iluziju za realnost. Termin „buđenje“ treba pažljivo razmotriti, jer se ljudi mogu prosto probuditi u drugom obliku iluzije i sanjati o buđenju, dok i dalje spavaju. Sa druge strane, rad na sebi se lako može preobraziti u narcisoidnu aktivnost, ako je neko suviše usredsređen na sebe i nema mrežu, koji mu može pružiti objektivnu povratnu reakciju i odraz. Rešenja, koja danas prezentuju različiti pokreti i ljudi sa dobrim namerama, nisu loša po sebi, međutim bez dubokog rada na sebi, koji je zaista potreban za promenu, ništa se suštinsko neće promeniti i sva ta mnogobrojna rešenja će postati kule u vazduhu.


To je, dakle, preduslov za potragu za istinom u svetu, jer čovekova percepcija mora biti čista da bi se odvojila istina od laži. Iskreni rad na sebi ide ruku pod ruku sa sagledavanjem globalnih događaja, koje ignorišu mnogi samoproklamovani svesni ljudi, koji žele bolji svet. Bio to 9-11, cionizam, psihopatija i ponerologija, NLO-fenomen i mnoge tajne u sadašnjosti i prošlosti, mnogo je toga sa čime se moramo suočiti pre nego što počne da se manifestuje neki „golden age“. Ime igre je suzbijanje znanja. Postoje tragovi i ćorsokaci na putu ka svesnosti i postoje sile, koje čine sve što mogu da bi zadržale čovečanstvo u snu. Nije slučajno da je toliko važnog ezoterijskog znanja isfiltrirano i potisnuto od strane današnjih pokreta duhovnosti, svesnosti i New Age. Znanje štiti – ignorantnost vodi u opasnost.


“Pokušaj za trenutak da prihvatiš ideju da nisi ono što veruješ da jesi, da precenjuješ sebe, u stvari da lažeš sebe. Da uvek lažeš sebe, u svakom trenutku, čitavog dana, čitav svoj život. Da to laganje upravlja tobom do takvog stepena, da više ne možeš da ga kontrolišeš.

“Ti se zaklinješ lažju. Ti lažeš, svuda. Tvoji odnosi sa drugima – laž. Tvoje vaspitanje, tvoji običaji – laž. Tvoja učenja – laž. Tvoje teorije – laž. I ono što misliš o sebi – takođe laž.


“Ali se nikada nećeš zaustaviti u tome što radiš i što govoriš, jer veruješ u sebe. Posmatraj bez predrasuda, prihvatajući za trenutak tu ideju o laganju. I ako posmatraš na taj način, plaćajući sobom, bez samo-sažaljenja, dajući sva svoja prividna blaga za trenutak realnosti, možda ćeš u sebi iznenada ugledati nešto što do tada nisi video.

“Videćeš da se razlikuješ od onoga što misliš da jesi. Takođe ćeš videti da ste dva. Jedan koji nije, ali zauzima mesto i igra ulogu drugog. I jedan koji jeste, ipak suviše slab, toliko nematerijalan, da nestaje odmah po pojavljivanju. On ne može da podnese laži. Najmanja laž čini da nestane. Ne bori se, ne pruža otpor, poražen je unapred.

“Uči da gledaš, dok ne budeš video razliku između svoje dve prirode, dok ne budeš video laži, prevaru u sebi. Kada budeš video svoje dve prirode, toga dana, u tebi, istina će biti rođena.”
Jeanne de Salzmann




15. 1. 2013.

ČETVRTI PUT - VODA



Verujem da svaki čovek ima istinski zadatak u životu i da je taj zadatak na neki način povezan sa pomaganjem drugim bićima. Ili možda mnogo bolje – budući da je “pomaganje” često skopčano sa mnogim igricama moći i manipulacijom – jednostavno služenjem drugima. Taj zadatak je često skriven u našim zanimanjima, pozivima, zatomljen jurcanjem za zaradom, za uspehom i priznanjem, šćućuren u našim talentima i darovima. Učitelji, iscelitelji, komunikatori, umetnici, poljoprivrednici ili krojači, baštovani i graditelji... koliko god da smo uspešni, koliko god da dobro zarađujemo, nećemo osetiti pravo životno ispunjenje ukoliko ne napipamo taj zadatak i dok ne počnemo da učimo lekcije u vezi sa njim. Ako ste u potrrazi za svojom dharmom, u nastavku sledi jedan januarski poklon sa
 
Esoteric Talks.

James Parkinson - Voda

Videti kakvi jesmo nikada nije bilo zabavno niti lako. Ukoliko jeste, verovatno nismo videli kakvi zaista jesmo, već smo odvedeni u zemlju fantazije, praćeni dvojicom džinovskih vodiča, Ponosom i Sujetom.  Međutim ponekad, ukoliko smo iskreni i sledimo instrukcije Rada, dobijamo uvid u nešto Realnije od uobičajenih slika, nastalih preko našeg kontakta sa životom i drugim usnulim ljudima oko nas. Ukoliko smo u sebi obrazovali temelj, koji će podržati takav uvid, možemo sakupiti dovoljno snage i hrabrosti da bez oklevanja pogledamo u ono, što nam te ezoterijske ideje kažu o nama samima.

To jutro je bilo jedno takvo jutro za mene. Vodilo bi u zabludu, ispričati to bez podsećanja da nijedan trenutak u Vremenu ne stoji sam. Naše putovanje je nalik letu zvezda. Svaki korak je određen prethodnim i vodi do narednog. To jutro je nastupilo kao i svako drugo. Razumevanje, koje je došlo sa tim jutrom, je sasvim druga stvar. Mora biti pripreme za takvo razumevanje, jer novo Razumevanje mora imati nešto Realno kao temelj na kome će biti izgrađeno. Ezoterijska Istina nas povezuje sa osnovom Realnosti, na kojoj može počivati novo Razumevanje. To Razumevanje nam za uzvrat može pružiti novo Značenje života i nas samih. Značenje, koje dobijamo od života, preko pet čula, se veoma razlikuje od značenja koje nam ezoterijske ideje daju o nama samima. Unutrašnji razvitak, transformacija zavisi od novog Značenja. Bez njega ništa ne može biti drugačije od onoga kakvo je sada.

Shvatanje je došlo u slikama pre nego u rečima, tako da ću te scene podeliti sa Vama. Pošto slika vredi hiljadu reči, to može potrajati duže nego što bih želeo. Na sreću, Džejms je naučio da nije važno šta se njemu dopada ili ne dopada. To ne menja ništa osim unutrašnjeg stanja mirnog prihvatanja u negativni otpor. Svako od tog poklona može uzeti ono što on ili ona smatraju vrednim u skladu sa svojim nivoom Bića i Razumevanja.   

Scena koja se razvila pred mojim očima, prikazivala je Džejmsa, kako stoji kraj izvora sa konopcem u ruci i krčagom, privezanim za njega. Bilo je moguće razumeti ga iz trenutka u trenutak, ali ne onako, kao kada bih bio on. Njegov posao je bio relativno jednostavan, ako ne i lak. Kada bi neko došao i zamolio za vodu, trebalo je da spusti krčag u vodu, dopusti da voda uteče u njega, podigne ga i da vodu toj osobi ili osobama. Činilo se da u tim prvim fazama uopšte nije svestan, jer je sva njegova svest bila upetljana u želju da preživi i uspe da stekne prihvatanje i potvrdu od onih sa kojima je zamišljao da radi. Uf. Slika se brzo menjala, ali bez zvuka, kako bi se očekivalo na filmu. Umesto zvuka stajalo je znanje, koje je ispunjavalo moja unutrašnja čula na način na koji zvuk nikad ne bi mogao.

Kako je razumevanje napredovalo, Džejms se postepeno menjao. Tokom godina naučio je više o svom poslu, kako direktnim iskustvom, tako i onim što su mu drugi rekli. Mnogo toga što je naučio je trebalo ostaviti, jer je bilo nepotrebno ili pogrešno. Najzad, da li je krčag bio moderan ili običan, nije bilo važno. Kada je ta određena lekcija naučena nije moguće reći. Potrebno je tačno dvadeset dva meseca trudnoće da mladunče slona dostigne tačku rođenja. Period trudnoće za neke lekcije može trajati nekoliko godina ili duže. Ponekad se naizgled ne događa ništa, dok se promene odigravaju izvan naše svesti.  

Održavanje krčaga čistim iznutra je postalo važnije od njegovog spoljašnjeg izgleda. Ono što je bilo važno je bila voda. Naučio je da njegov posao nije da izaziva žeđ ili znatiželju prolaznika, nabrajajući njene mnoge prednosti, niti da menja vodu za novac.  Takođe, nije bio ni da zabrani plaćanje. Naučio je da treba da je ponudi besplatno. Reč besplatno nije mogla da sadrži svo značenje lekcije, koje je bilo duboko kao i sam izvor.

Džejms je sreo ljude koji su došli po vodu i pošto bi je primili, stavili bi je u flaše i prodavali je. Drugi su tvrdili da ima magična lekovita svojstva i prodavali su vodu, koju su dobili besplatno, pa zelenaškim cenama. Na početku, to ga je veoma uznemiravalo i on se trudio da to spreči. Kasnije je naučio da to nije njegov posao. U početku voda je bila korišćena pretežno za kupanje, pranje odeće i slično. Činila je da stvari izgledaju bolje, čistije, atraktivnije. Kada su ljudi počeli da koriste vodu, koju je izvlačio, da naprave slatko, obojeno piće, koje su prodavali žednima, on je učio, ponekad bolno, da nije njegov posao da brine o tome šta ljudi rade sa vodom. Drugi su vodi dodavali aditive, koji su je činili otrovnom i opasnom po one, kojima su je davali. To bi prouzrokovalo probleme kada bi se ljudi razboleli i optužili Džejmsa da daje lošu vodu. Vremenom je naučio da ne sme napuštati svoje mesto da bi izbegao nepravdu.

Nažalost, posle nekog vremena sam video Džejmsa ponosnog na ono što čini, kao da je on bio taj, koji je to činio. Kao da je voda došla od njega, kao da nije bio samo sluga. Uf. To je bilo teško posmatrati i obuzeo me je sram. Kako se film odvijao, posmatrao sam Džejmsa kako se bori i grize, praveći jednu grešku za drugom, dok najzad nije naučio šta njegov posao istnski treba da bude. Tužno, Džejms se godinama gorko žalio zbog svog posla. To je takođe bilo teško posmatrati. Želeo je da izabere ko je vredan vode a ko ne. Želeo je da se uveri da ljudi koriste vodu kako je on smatrao da treba da bude korišćena u skladu sa svojim ograničenim razumevanjem. Konstantno je jadikovao zbog ljudi koji ne razumeju, ne poštuju, ne žele vodu, već daju prednost šarenoj, zašećerenoj tečnosti koju su nudili drugi. Takođe se žalio zbog načina, na koji je korišćena. Konačno, Džejms je naučio da prosipanje celog krčaga vode na glavu neke osobe nije neophodno niti je od pomoći. Naučio je da održava krčag čistim i uže u dobrom stanju. Tokom decenija, što više vode je davao, to je više učio o  služenju. Morao je da nauči da nije važno ko traži vodu, niti šta nudi za uzvrat. Ništa od toga nije moglo da utiče na njegov glavni posao, a to je bilo da podigne krčag iz izvora i slobodno da svakome ko traži. 

Nakon onoga što se činilo kao dug period, on je video da i sam može da pije vodu i da je to od velike koristi. Ne samo da ga je fizički osvežavala, već je postepeno počela da se pročišćava iznutra. Bila je to dobra voda. Voda, uzeta u sebe, a ne tek prolivena spolja preko tela da bi ono izgledalo bolje i lepše, učinila je njegov posao manje radom a više blagoslovom za njega i druge.

Pošto razumevanje, kao i pokretne slike, ne ostaje sa nama kada slike izblede, moramo se potruditi da zapamtimo ono što nam je prikazano. Moramo uzeti makar i najmanji deo celine koji možemo razumeti i dobro ga upotrebiti u svakodnevnom životu. Nikada ne znamo kada bi razumevanje moglo doći, kada ćemo sledeći put dobiti kratak uvid u to kakvi zaista jesmo, nezavisno od naših slika, koje nas veličaju i koje volimo više od manje prijatne realnosti o tome kakvi zaista jesmo. Naravno, biće onih, koji neće razumeti to što sam podelio. Neki će reći da je tu više Ponosa i Sujete. Kako mogu reći da to nije tačno? Ko je od nas slobodan od Ponosa i Sujete? Posle viđenja nečeg ovakvog ne mogu reći da nisam pod uticajem ta dva ogromna džina. Jedino mogu reći da ne želim da budem. Neko vreme ću verovatno hramati okolo, kao da imam šljunak u cipeli koji čini da hodam uz teškoće. Konačno ću zaboraviti šta mi je pokazano i jurnuću u život praveći iste greške koje sam pravio u prošlosti. Greške, koje ne bi trebalo da se ponavljaju, ali hoće. Jedina nada, koju mogu izvući za sebe i možda podeliti sa vama ako to želite, je da neću zaboraviti baš sve od toga. Nešto će ostati i to nešto će napraviti razliku.

Suviše malo, suviše kasno, ali nešto.