MAURICE NICOLL
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG
Birdlip,
15. maj 1943.
Unutrašnje
pridavanje značaja
i
spoljašnje pridavanje značaja
XI
– O 'Biti pasivan' (5)
PDF-VERZIJA
Danas nastavljamo da govorimo o
predmetu neidentifikovanja sa sobom. Podsećam vas ponovo da ljudi tu stvar pod nazivom
„sebe“ uzimaju kao nešto dato i ne samo da je shvataju kao samo jednu stvar, već joj dopuštaju da kaže
'Ja' svemu što čini ili misli ili oseća.
***
Prošli put smo govorili o
identifikaciji sa sobom sa stanovišta centara i počeli smo sa Intelektualnim
Centrom. Kada smo prvi put govorili u samo-posmatranju, rečeno vam je da
pokušate da posmatrate rad pojedinih centara tako da vidite troje ljudi u sebi
koji korespondiraju sa njima. Aktivnosti Intelektualnog Centra su mnogobrojne. Prošli
put je rečeno nešto o mišljenjima i mislima, koje pripadaju Intelektualnom
Centru. Čovek se uobičajeno potpuno identifikuje sa svojim mislima, koja je
pozajmio od drugih, sa papira itd. Tada govorimo o identifikovanju sa svojim
mislima. Naše misli nisu vidljive
drugim ljudima, niti su vidljive nama. Međutim, one su sasvim konkretne stvari,
načinjene od konkretne supstance. Možemo biti više ili manje svesni
svojih misli. Sada, kada posmatrate
misao, vi niste identifikovani sa njom. Šta to znači? To znači da dok god ne
počnete da posmatrate Intelektualni Centar i ono što se u njemu odvija, imate
tendenciju da prihvatate njegove aktivnosti kao date. Verovaćete svojim mislima, ili ih smatrati kao nešto dato.
Identifikujete se sa njima. Dajete im kvalitet istinitosti i kažete ili „Ja mislim“ ili posmatrate te misli kao samog sebe. Tada one stiču moć nad vama
i ispoljavaju svoj uticaj na vas. Neprijatna misao, dosadna, teška misao,
sumnjičava misao, pesimistična misao, zla misao i tako dalje – sve te misli postaju vi: i tako vi jeste one putem identifikacije sa
njima. Svaka misao može ući u um. Sve
vrste beznadežnih, loših, beskorisnih, glupih, bezobličnih i imbecilnih misli
mogu ući u um. I ako im svima kažete 'Ja', gde ćete biti vi? Reći ćete 'da' svima njima. Složićete se sa njima. Ukratko, bićete
identifikovani sa njima, jer ćete im sve vreme govoriti 'Ja' i verovati da ih
'Ja' misli i da ste vi vaše misli. Međutim,
kao što je rečeno, bilo koja misao može ući u vaš um, upravo kao što bilo koji
čovek može ući u vašu kuću. Samo mali broj misli je vredan praćenja i da biste
počeli da mislite ispravno, skoro sve misli, koje slučajno uđu u vaš um, treba
da budu odbačene kao beskorisne ili nešto još gore. Osoba zaista može imati opasne
misli, posebno ako ih prihvati kao da su njene sopstvene. Tako je naivna da
pomisli da su sve misli, koje uđu u njen um, njene sopstvene i da ih je ona
sama smislila. I ona im kaže 'Ja', ne
znajući bolje. Međutim, ako bude razumela da mora da posmatra svoje misli,
uskoro će imati sasvim drugačiju tačku gledišta.
Kada smo gđa. Nikol i ja
napustili Institut u Francuskoj i otišli u Škotsku, u kuću mog dede, sećam se
da sam proveo mnogo meseci proučavajući u dedinoj biblioteci teološke knjige,
koje su napisali razni duhovnici. Sve one su, naravno, bile sasvim formalističke.
Sve su se bavile pitanjem doktrine i slovom zakona i upuštale su se u sve vrste
sitničarskih argumenata. Međutim, jedna od njih me je pogodila. Autor je rekao
da se čovek mora setiti da đavo šalje mnogo misli u naše umove i da nikada ne
smemo misliti da su to naše sopstvene misli. Opširno je objasnio tu ideju,
često naglašavajući frazu: „Naše misli nisu naše sopstvene.“ To je bio čovek, koji
je počeo da shvata nešto psihološki i
čitanje njegove knjige mi je pružilo dah svežeg vazduha, nakon svih tih mrtvih
i užasnih izdanja, u kojima nije bilo ni traga razumevanja i u kojima nije rečeno
ništa na psihološkom nivou. Sve je bilo shvaćeno bukvalno – na nivou kamena. Autor je rekao da nismo odgovorni za svoje
misli, ali smo odgovorni za svoje mišljenje. Možete misliti neku misao, ili ne.
Misao ulazi u um i pokušava da vam privuče pažnju. Ukoliko uspe, vi počinjete
da „je mislite“ – to jest, da razmišljate iz nje. Počinjete da povećavate tu misao,
obraćajući pažnju i misleći iz nje, sve dok se ne proširi u svim pravcima i
svim oblicima, izraste u malo drvo u vama, koje donosi plodove i seme drugih
sličnih misli. To je dovoljno jasno u slučaju misli.
Vi razumete da misao i mišljenje nisu
isto. Pretpostavimo da u vaš um uđe misao da g.X laže. To je samo misao.
Verovatno ćete reći sebi: „Moram da razmislim o tome.“ Međutim, ako poverujete
u tu misao, identifikovani ste sa njom. Vaša misao je pretvorila g. X u lažova.
Misli, sa kojima se identifikujemo, menjaju stvari u veoma velikoj meri. Na
primer, neki ljudi se po navici identifikuju sa sumornim, izopačenim,
sumnjičavom vrstama misli. Oni vole misli tog oblika i boje. Tako prihvataju te
misli, a odbijaju druge. Ove misli menjaju stvari za njih, nalik tamnom staklu.
Sada, oni su identifikovani sa tim mislima, tako da ne mogu da ih vide. Oni
jesu te misli, tako da ne mogu da ih posmatraju i vide da su one misli određene
vrste, a da postoje sve vrste drugih misli, različitog oblika i boje. Čovek
može da ima bilo koju vrstu misli. Bilo koja misao može da uđe u čoveka. U
Bibliji je to izraženo rečima, da čoveka ne prlja ono što uđe u njega, već ono što iz čoveka izađe. Bilo koja vrsta misli može ući u um, ali
da li ste identifikovani sa njom i da li delujete iz nje – ili bolje rečeno, reagujete
– to je drugo pitanje. Ukoliko ste identifikovani sa nekom mišlju, reći ćete
joj 'Ja' i verovaćete u nju. Tako ćete misliti
iz nje i delovati iz nje. Način na
koji mislite i na koji delujete je ono što izlazi
iz vas. Misao, koja stupa u um, to je ono što ulazi u čoveka. Ono, što on misli i čini iz te misli, to je ono što
izlazi iz njega. Misao koja je laž,
pogrešna misao, netačna misao, depresivna misao, misao, koja je usmerena samo
na jednu stvar i ignoriše sve drugo, ili ona vrsta misli, koja može samo da
osporava i demantuje itd. – ukoliko se osoba identifikuje sa takvim mislima,
ona će misliti i delovati iz njih. Njen
um će biti zbrkan. Ideje Rada treba da izgrade um u ispravnom poretku, tako da
sve u njemu međusobno može da se poveže na pravi način. U centru uma stoji Zrak
Kreacije – to jest, Skala Bića. Od
najvišeg do najnižeg sve dolazi na svoje mesto. Međutim, dok um ne bude
izmenjen Radom, on nastavlja da misli da su sve misli realne i tačne. Um je
tada nalik šatoru koji leži na gomili zemlje, bez centralnog uspravnog jarbola.
Svi njegovi delovi su pogrešno povezani jedni sa drugima. Nisu zategnuti. Preko
treninga Rada i učenja da razmišlja iz onoga, o čemu on uči, čovek počinje da
biva u stanju da napravi razliku između pravilnog i pogrešnog razmišljanja. On
počinje da uči kako da razmišlja na pravoj skali, kako da ne meša skale i tako
dalje. Sve to mu pomaže da se ne identifikuje sa svojim mislima. To njegovom
mišljenju daje centar gravitacije.
Ovaj rad treba da omogući čoveku
da ispravno misli. To je razlog zašto je važno pokušati da se razume ono o čemu
Rad uči. Znate da je tokom učenja recimo, hemije, ili ako želite, stranog
jezika, veoma važno slušati ono čemu vas uče, organizovati to u svom umu i
razmišljati o tome. Mnogi ljudi nikada ne razmišljaju o onome što uče. Međutim,
u Radu je to neophodno. Zašto je neophodno? Jer to izgrađuje novi sistem misli
i mišljenja u vašem umu. U stvari, to čini da vaši umovi počne da radi na pravi
način – tako da mogu zaista da počnu da misle.
Sada, dopustite da naglasim da misao i mišljenje misli nije isto. Misao može ući u vaš um, ali vi možete i
ne morate da je mislite. I čak i ako je mislite, ne morate neophodno da se
identifikujete sa njom. Postoji mnogo različitih vrsta misli, viših i nižih,
koje ulaze u um, i to spada u kasnije učenje. Ono, što je u ovom trenutku
neophodno shvatiti, jeste da su misli različite vrste i da nisu vaše, ali da ih
vi činite svojim identifikujući se sa njima. I ako to učinite, one vas mogu
gurnuti u bilo kom pravcu. Postoji nauka o mislima. Ovaj Rad, sa svim svojim
idejama i učenjima i instrukcijama, povezan je sa pravom naukom o misli i mišljenju. Iz tog razloga, svi vi koji slušate o Radu
već nekoliko godina, trebalo bi da znate šta to znači bzadržati rezervu prema svojim mislima i mišljenju i trebalo bi da
budete u stanju da vidite pogrešne misli i neadekvatno i nepovezano mišljenje,
siromašne misli, negativne misli, beskorisne misli, lažljive misli i tako
dalje. Prva promena, koju zahteva Rad, kao u Bibliji, jeste promena uma. Međutim, da bi se „promena uma“ odigrala, morate početi da mislite iz ovog Rada i onoga o čemu
on uči. Kasnije, možda, moći ćete da počnete da delujete iz Rada. Međutim, pre svega je neophodan novi način
mišljenja. Sada, u ovoj beleški govorimo o onome o čemu Rad podučava. On kaže
da bilo koja misao može ući u vaš um i da to nisu vaše misli. Kaže da ih možete misliti ili ne. I kaže da se možete
identifikovati sa njima ili ne. Kada to čujete, kao deo učenja Rada, i
primenite prilikom posmatranja sebe u Intelektualnom Centru, videćete da je to
potpuno tačno. Kada ovo shvatite, mislićete
na novi način o sebi.
Ukoliko možete praktično da
razumete – to jest, na osnovu iskustva – da možete biti pasivni prema svojim
mislima ne identifikujući se sa njima, već ste dosegli definitivni stupanj rada
u Intelektualnom Centru. Međutim, ukoliko posmatrate sebe kao jedno, nikada nećete dostići tu tačku.
Ostaćete zaglavljeni u iluziji da su sve vaše misli, kao i sva vaša osećanja i
vaša raspoloženja, vi ili bolje „vi
sami“. Nećete imati uvid u ogroman unutrašnji svet visokog i niskog, koji
sadrži hiljade stanovnika, dobrih i loših, koje shvatate kao jednu osobu po
definiciji i posmatrate je kao sebe i
u uobičajenom stanju sna kažete joj 'Ja'
u svakom trenutku. Sve što se odvija u vama nazvaćete 'Ja'. Tada se nikada
nećete pomeriti sa pozicije na kojoj ste, jer uyimate sebe kao jedno i nikada
nećete razumeti šta znači postati pasivan
prema sebi.
U ovoj belešci smo govorili o praktičnom radu koji vodi ka tome da postanemo pasivni prema mislima. To spada u rad u Intelektualnom Centru. To je tema beleške. Beleška govori o dugom, praktičnom radu na neidentifikovanju sa mislima.
Nastavak
Нема коментара:
Постави коментар