14. 7. 2014.

ČETVRTI PUT - PRIDAVANJE ZNAČAJA I


MAURICE NICOLL,
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GUDĐIJEVA I USPENSKOG

Birdlip, 22. februar 1943.
Unutrašnje pridavanje značaja
i spoljašnje pridavanje značaja
I



 Među mnogim stvarima, koje u skladu sa ovim učenjem treba da posmatramo u sebi i radimo na njima, postoji psihološko stanje pod nazivom unutrašnje pridavanje značaja (unutrašnja konsideracija). To se odnosi na proces, koji nam odnosi veliku količinu energije i koji nas, kao i sve drugo, na šta beskorisno trošimo energiju, drži u stanju sna.

Unutrašnje pridavanje značaja spada u oblast identifikacije. Kao što znate, proučavanje identifiakcije u svim njenim različitim pojavnim oblicima je jedan od najvažnijih vidova praktičnog rada na sebi. Da bismo se setili sebe, neophodno je ne identifikovati se. Međutim, da bismo naučili da se ne identifikujemo, prvo moramo naučiti da ne budemo identifikovani sa sobom. Jedan oblik identifikacije je i unutrašnje pridavanje značaja, koje sadrži nekoliko vrsta, a neke su forme identifikovanja sa sobom. Jedan od najčešćih oblika unutrašnjeg pridavanja značaja je razmišljanje o tome šta drugi misle o nama. I kako se ponašaju prema nama i kakav odnos imaju prema nama. Čovek može osećati da nije dovoljno uvažen, što ga kinji i u njemu budi sumnjičavost prema drugima, čini da izgubi ogromnu količinu energije i može kod njega razviti nepoverljiv i neprijateljski stav.

Sa ovim je blisko povezan i oblik identifikacije pod nazivom pravljenje računa. Čovek počinje da oseća da mu ljudi duguju, da zaslužuje bolji tretman, više poštovanja i on sve to zapisuje u psihološkoj računovodstvenoj knjizi, čije stranice neprestano okreće u umu. Takav čovek počinje da sažaljeva sebe toliko mnogo, da je nemoguće razgovarati sa njime o bilo čemu, a da on to ne dovede u vezu sa svojim patnjama. Svi računi ove vrste, sva osećanja da vam drugi ljudi nešto duguju a da vi sebi ne dugujete ništa, imaju velike posledice na unutrašnji razvitak čoveka.


Čovek u Radu može da raste samo opraštajući drugima. To znači, dok ne poništite dugove, ništa u vama ne može da raste. Kao što je rečeno u Očenašu: „Oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.“ Osećanje da nešto potražujete, osećaj duga, sve zaustavlja. Kočite sebe i kočite drugu osobu. To je unutrašnje značenje Hristove primedbe da čovek treba da se pomiri sa svojim neprijateljem. Rekao je

Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave.
Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.“

(Matej V, 25, 26)

Ukoliko psihološki iznuđujete svaki gram mesa ili svaki „novčić“ od čoveka koji vam duguje – odnosno, ako od svakoga očekujete da se izvini, da vam nadoknadi i jede prašinu, onda stojite pod direktnim uticajem zakona, od kojih je Hrist upozoravao da se beži. Stavićete sebe u zatvor – to jest, pod vlast nepotrebnih zakona – i nećete izaći iz njega, sve dok na svojoj strani ne budete platili za svoje sopstvene greške. Međutim, postoji i zakon milosti – to jest, uticaj viši od bukvalnog zakona oko za oko, koji je zakon čoveka nasilja. To je primer „dovođenja sebe pod nove uticaje“. Ukoliko želite da sebe stavite pod bolje uticaje, koji se spuštaju niz Zrak Kreacije, morate da se ponašate drugačije – odnosno, da radite. Prvo sebe morate postaviti pod uticaje Rada i pokušati da ih sledite. To znači, morate slušati i sprovoditi Rad. U Radu se ne ohrabruju negativne emocije, unutrašnje pridavanje značaja, pravljenje računa, nasilno osećanje, ljubomora itd. Sada, ukoliko pravite račune u sebi, tada uvek osećate da vam neko duguje. Pokušajte da razmislite o tome šta to znači: a tada pokušajte da posmatrate šta to znači u vama i pokušajte konačno da činite ono što Rad kaže – da se odvojite. Nemojte zamišljati da je to sasvim lako. Rad znači raditi – teško raditi – na sebi. Setite se da je Rad za one koji zaista žele da rade na sebi i sebe promene. On nije za one koji žele da menjaju svet.

Sada dolazimo do potpunog opisa jednog vida unutrašnjeg pridavanja značaja, ali morate razumeti da taj vid morate posmatrati u sebi. Niko ne može raditi na sebi, a da ne posmatra ono, što mu Rad govori da posmatra i ne vidi na čemu treba da radi. Morate biti u stanju da svoje unutrašnje stanje u bilo kom trenutku percipirate kao različito od vašeg fizičkog tela i onoga što ono radi. U trenutku kada budu u stanju da naprave razliku između svoje fizičke pojave i svog unutrašnjeg stanja, ljudi mogu početi da rade. Oni vide da imaju telo, koje sluša naredbe, i psihologiju. Akcenat Rada je na tome, šta osoba jeste psihološki. Hajde da danas govorimo o tome aspektu osobe, koji se u Radu naziva „Pevanje svoje pesme“. To je psihološko, ne fizičko pevanje. Ono je zasnovano na unutrašnjem pridavanju značaja – pravljenju računa – to jest, osećaju da vam se duguje i zapisivanje toga u memoriji. Svako ima svoju pesmu za pevanje. Ukoliko zaista želite da znate koju vrstu unutrašnjeg računa ste pravili tokom života, počnite da beležite tipičnu „pesmu koju pevate“. Kada se neka osoba u Radu naziva „dobrim pevačem“, to se odnosi na pesmu koju peva. Ljudi ponekad pevaju svoje pesme bez ikakvog ohrabrenja, a ponekad, posel nekoliko čaša vina, počinju da pevaju otvoreno. Pevaju o tome, kako se prema njima loše postupa, kako nikada nisu imali pravu šansu, o svojoj nekadašnjoj slavi, o tome kako niko ne razume njihove teškoće, o tome kako su se pogrešno oženili, o tome kako ih roditelji nikada nisu razumeli, o tome kako su fini u stvari, o tome, kako du potcenjeni, pogrešno shvaćeni i tako dalje, i sve to znači da je svako drugi kriv osim njih samih. Sve to je pravljenje unutrašnjeg računa, ili pre rezultat pravljenja računa. To je jedan oblik unutrašnjeg pridavanja značaja. 

Sada, zašto misliš da je u Radu važno osloboditi se pesama koliko god je to moguće? Zašto je neophodno uočiti ih, izgladneti ih, odgurnuti ih, dalje od centralnog položaja u čovekovom životu, sve dok čovek ne dođe do stepena, kada ih peva samo u retkim prilikama, tihim glasom i konačno, nikada? One vas obogaljuju iznutra. Uzimaju vam energiju. Smešite se – hrabro – vi svi poznajete taj hrabri smešak – i sve je to laž. Dobar pevač u radu ne može da prevaziđe sebe. On je žrtva svog sopstvenog pravljenja računa. Čim nešto postane teško, on počinje da peva. To ga zaustavlja: on ne može da raste. Možda će početi da plače. Ne može da promeni svoj nivo bića. Ne može da prevaziđe ono što jeste – tj. obogaljen lošim pesmama. To je znak bića. Biće je ono što vi jeste i da bi se promenilo biće, čovek ne sme da bude ono što jeste. Umesto da radi na sebi u nekoj teškoj situaciji, on odjednom počinje da peva, možda i veoma lepo i tiho. Ukoliko ga kritikujete ili mu se obratite suviše oštro, počinje da sažaljeva sebe, ili se razbesni i oseća da ga niko ne razume i tako dalje. I tada počinje da peva, ili nežno, samom sebi ili drugima, posebno ljudima koji su spremni da ga – ili nju – slušaju. Neka osoba ponekad sklapa prijateljstvo sa drugom osobom samo zbog toga što njemu ili njoj može lako da peva, a ukoliko mu on odjednom uz mnogo reči kaže da „zaćuti“, on ili ona je toliko duboko povređen, da kreće u potragu za novim prijateljem, osobom koja ga ili je zaista razume, kako se to kaže – kao da neko tako jednostavno može da razume drugu osobu. „Samo kada bi“, kažu oni. Da bi razumeo drugog, čovek prvo mora da razume sebe samog, a to počinje tek posle dugog rada na sebi i prvih uvida u to kakav zaista jeste. Dobar pevač sigurno ne razume sebe. On više voli da peva pesmu o tome kako je neshvaćen i sanja o fantastičnom svetu u kome je sve organizovano tako da on u njemu bude centralna figura. Taj stav i ti snovi stvaraju u njemu slabost, u stvari istinsku, psihološku bolest, za koju čovek mora da plaća tokom čitavog života. 

On je, takoreći, dopustio da ga život nadvlada. Ali morate razumeti da se to ne donosi samo na ljude, koji ne ulažu napor, ljude koji nisu prilagođeni. To se odnosi i na ljude, koji ulažu uobičajeni napor i koji su i dalje bolesni u ovom smislu, jer osećaju da im život duguje stvari, koje nikada nisu stekli. Osećaju da bi trebalo da budu srećniji i veoma često misle da drugi ljudi izgledaju srećniji. A drugi ljudi to isto misle o njima. I mada ne pevaju svoje pesme otvoreno, pevanje se možda krišom nastavlja u njima. Osećaju tugu iznutra, monotoniju, neku vrstu unutrašnjeg umora ili frustracije, oko koje se vrte misli. O tim unutrašnjim tajnim pesmama o kojima večeras želim da govorim. Jer one čoveku takođe stoje na putu i veoma često ne bivaju opažene, iako sve vreme tajno jedu čovekov život. Samo duboko samo-posmatranje može da ih otkrije. Cilj čitavog samo-posmatranja je da baci svetlo – na sebe. Ništa ne može da se promeni u nama dok ne bude izneto na svetlo samo-posmatranja – to jest, na svetlo svesnosti – i čitavo samo-posmatranje ima za cilj da učini svesnijim ono što se događa u nama.

Znate, morate posmatrati sebe kada se sami, isto toliko kao kada ste sa ljudima. Samo-posmatranje je unutrašnja pažnja. Nemojte misliti da za unutrašnjom pažnjom nema potrebe  kada ste sami. Kada ste sami, pojavljuju se mnoga ’ja’, različiti oblici imaginacije, različite misli, različita raspoloženja. Ne smete misliti da ste obavezno u dobrom društvu ako ste sami. Možete lako biti u najgorem mogućem društvu, a da pri tom i ne pomišljate da posmatrate gde ste u sebi i kakvo društvo održavate u sebi. Vaša najnegativnija u najopasnija ’ja’ mogu dospeti u prvi plan kada ste sami. Možete imati veoma dobro napisane pesme, koje se pojavljuje samo kada ste sami – kada osećate da vas niko ne posmatra. Da, ali vi morate posmatrati. Nikada ne smete osećati da niko ne gleda samo zato što su vrata zatvorena. Nikada ne smete osećati da se možete prepustiti svojim najnegativnijim ’ja’, samo zbog toga što ste sami i da se zbog toga u sebi možete ponašati kako želite. Morate kultivisati sasvim novu ideju o svojoj odgovornosti prema sebi u ovom pogledu. Misliti da možete zaspati u sebi samo zato što nema nikoga i da iz tog razloga možete uživati u svom unutrašnjem negativnom govoru znači nemati ispravno shvatanje o tome šta znači Rad. To znači da ne posedujete unutrašnju iskrenost – a ovaj Rad zahteva unutrašnju iskrenost kao prvu stvar koja je od suštinskog značaja. U životu mi održavamo spoljašnji privid. Međutim, u Radu slučaj je sasvim drugačiji. Reč je o tome šta se zbiva u vama – unutar vas, u vašim mislima i osećanjima. Unutrašnjim radom na sebi kada smo sami mi često možemo promeniti čitavu spoljašnju situaciju. Međutim, mi to ne možemo učiniti bez unutrašnje iskrenosti i bez posmatranja koja ’ja’ u nama lažu ili izvrću stvari i tako dalje.  Možemo postaviti sebi cilj da ne budemo negativni sa drugom osobom, ali ako smo sami i dopustima našim negativnim ’ja’ da kažu šta žele i ne učinimo napor da se ne identifikujemo sa njima, onda ne radimo iskreno – i za nekoliko trenutaka možemo izgubiti nedelje rada. Ako ne sledimo negativna ’ja’ u javnosti, ali uranjamo u njih privatno, šta mislite da radimo? Sigurno nismo ni započeli da razumevamo šta Rad znači. Prema osobi, sa kojom radimo, moramo se ophoditi podjednako brižljivo i svesno u mislima i osećanjima, kao što to činimo spolja u vidu ljubaznih manira. Ukoliko ne možemo da uvidimo šta to znači, tada ne razumemo značenje samo-posmatranja.  

Jednom prilikom sam sedeo sa g. Uspenskim. Ćutali smo. Pogledao me je sa osmehom i upitao zašto sam tako tužan. Odgovorio sam da nisam znao da sam tužan. Rekao je: „To je navika. Slušate neka ’ja’, koja pevaju neku oproštajnu pesmu, pesma je možda bez reči ili sa rečima koje ste zaboravili. Pokušajte to da posmatrate. Oduzima vam energiju i potpuno je beskorisno.“ I dodao je: „To je primer kako Vas Mesec jede.“

Dajem to kao primer za ono što u ovim komentarima nazivam „unutrašnja tajna pesma“. Znamo da Rad ponekad govori o žrtvovanju – da nešto moramo žrtvovati da bismo bilo šta dobili. Šta Rad kaže da na prvom mestu moramo žrtvovati. Kaže da moramo žtvovati našu patnju. Često izražavamo patnju u pesmama, artikulisano ili neartikulisano. Pažnju treba usmeriti na te unutrašnje neartikulisane pesme, koje treba da pokušamo da posmatramo i koje lako mogu da nam oduzmu energiju, a da ne znamo šta se događa. One su, takve kakve jesu, neobične male tužne privatne veze, koje imamo sa samima sobom, koje nam kradu energiju i koje ne primećujemo, jer su postale navika.

16 коментара:

  1. Svakodnevno slušati šta se o nama govori,ili čak dokučivati šta se o nama misli-to satire najjačeg čoveka,,,,,Ukratko,prinesimo žrtvu opštoj miroljubivosti,ne osluškujmo,ako se o nama govori,ako nas hvale ili kude i žele i nadaju nam se - i nijednom na to ne pomišljajmo. Ničeova mudrost bez ušiju.

    Divno je čitati vas opet:)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala, divno je imati čitateljke i čitaoce kao što ste vi. Hvala i za odličan komentar!

    Moram priznati da mi je prijala pauza, ali mi sada veoma prija i povratak na ove teme. Nadam se da će sva poglavlja iz obimne celine Nikolovih "Komentara", posvećenih unutrašnjem i spoljašnjem pridavanju značaja, uskoro biti završena.
    Pozdrav:-)

    ОдговориИзбриши
  3. Opsta miroljubivost ne postoji.To je velika, ubitacna laz naseg doba, bazirana na potiskivanju i manipulacijama. I ne vredi ne prisluskivati, samo cemo jos vise fabulizirati u sebi , dopisati ako treba sve sto nismo culi a, bogme, i pridodati i nakititi :).
    Ovo ne polemisem, to je gubljenje vremena, vec iznosim svoje iskustvo.
    Odlucila sam bila da svaku stvar, dosledno, koju zamerim, primetim kod drugog, nadjem i kod sebe. U pocetku je to bilo mehanicko natezanje, dok nije pocelo " samo od sebe" da izranja, osvescuje, pogadja- pa ja to isto imam samo je kod mene u ovom ili onom, necem sasvim desetom. Pa se uhvatim u podlosti, ranjavanju drugih.
    Pa zaplacem tudjim suzama ciji sam ja uzrocnik. Pa osetim strahovitu nemoc, kajanje, stid, nistavnost.
    A onda se javi i razumevanje - parni lonac i parna masina rade na istom principu. Zelja lonca da i lokomotiva kuva, bes lokomotive sto je lonac lonac a ne vuce voz je cisti besmisao i gubljenje vremena.
    I nije (bar trenutni) gubitak sujete glavna stvar, vec oprastanje i sebi jer i ti si takav. Nema krivog, pravog, mozes posmatrati sebe bez samooptuzivanja, stida, besa, sto je samo igra za licnost na sledecem levelu :). E, tek tada , mozda :), ponekad i mozemo slusati a da nam to ne budi "zmiju u grudima" .

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Opšta miroljubivost možda na prvi pogled zvuči licemerno,,:),Baš to prisluškivanje je dokaz da pridajemo značaj sebi, dok je miroljubivost dokaz razumevanja,,,a razumeti drugog ili drugo znači ne posmatrati ga u odnosu na sebe jer tako zapravo opet samo posmatramo sebe a drugog koristimo kao lupu kojom uveličavamo:)
      To je moje iskustvo.

      Избриши
    2. Da, na prvi pogled mog programa "frustracija" :). Taj je zaboravio znacenje, sustinu pojma "miroljubivost"- Mir na zemlji i dobra volja medju ljudima :). Hvala na podsecanju i pruzanju mogucnosti za susret ljudskih bica :).

      Избриши
  4. Postovana Branka, uocivsi "zmiju u grudima" vec si napravila diferencijaciju na "Ja" i "zmija" , te shvatila, barem delimicno , da su "Ja" i "zmija" sistemski povezani ali da nisu isto. "Ja" postaje posmatrac "zmije u grudima"... Postaje svesno da reakcija zmije, "nisu nase" reakcije, vec da su deo sistema dubokoukorenjene mehanicnosti... Vecina ljudi je u potpunoj identifikaciji sa "zmijom u grudima" i nikada ne napravi taj vazan otklon ka posmatranju svojih mehanickih zmija, munja, gromova i azdaja... Proces u kojem "Ja" posmatra "emocionalnu mehanicnost" je dugotrajan. Dolazi do postupnih korektivnih mera, koje veeeoma sporo uticu na emocionalne mehanicke mehanizme, ublazava ih, bazdari ih na novu frekvencu rezonancije i razlicite rezultante interferencije, na iste uslove i nadrazaje u istoj sredini... kao svesno, dugotrajno i tesko podesavanje radio prijemnika - na lepse, smislenije i harmonicnije melodije... "Plakanje tudjim ocima" ili "emocionalna transpersonalizacija lionca i parne lokomotive" samo su identifikacije razlicitih "ja" sa mehanicnostima emocionalnih tela "istim zmijama u razlicitim grudima", a sustina bi trebala biti u sagledavanju pravih "ja" i neidentifikovanju ili neuplovljavanju u tudja zmijska klupka, koja su takodje lazni predstavnici, nekog tamo drugog, bitnog i uzvisenog "Ja" , koje samo ima svoje emocionalno-mehanicke probleme... borbe... i najcesce duboku identifikaciju "ja sam sto osecam", "ja sam sta mislim", "ja sam sta o meni misle" , "ja sam kako se zovem" i stotine drugih pomocnih identifikacija, koje sluze kao endo-skelet sustinskom "Ja", do te mere, da je do njega skoro nemoguce doci, a kamo li, da se istinski dozivi sutina stanja "Ja jesam", jer nama ovo "jesam - uvek trazi nastavak, uz pitanje "sta?"... pekar, lekar, apotekar... dobar, los, zao.... ma, moramo se vezati uz neku emocionalno-mehanicku vrednosnu kategoriju... ne sluteci da imamo sposobnost da budemo SVAKA od postojecih emocionalno "vrednosnih" kategorija i da je najvrednije u nama sadrzano bas u tom Potencijalu da budemo Sve, a da je ono izrazeno kroz "jesam", "trajem", "beskrajan sam"...

    I za kraj, poigrajmo se recju "Svestan sam"... Sve-stan (svenastanjujuci - svudaprisutni )... sam (usamljen-jedan- ja sam)... Mene sve gore izlozeno vodi ka zakljucku... da kada uspemo da izbazdarimo, korigujemo i svesno obuhvatimo sve svoje mehanicke reakcije na spoljne sadrzaje i kada uocimo sve svoje stecene identifikacije.... postacemo svesni da izmedju nas, kao "diferenciranih" jedinki ne postoji nikakva razlika i da smo ISTO, izlozeno mnostvima "individualnih" mehanicnosti i identifikovanosti, sto ljubomorno mislimo i zovemo "Ja" i "umrli bi smo" za svoju razlicitost, jedinstvenost i neponovljivost - sto je vrhunska iluzija :)

    Oduzih... (imam ja taj obicaj ) :) Svaklo dobro...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Citat Ferdi
      I za kraj, poigrajmo se recju "Svestan sam"... Sve-stan (svenastanjujuci - svudaprisutni )... sam (usamljen-jedan- ja sam)

      Sve-stan, kad stane sve… kad stane umovanje… onda je Sve…

      Lijepo je čitati vas

      Pozdrav

      Избриши
  5. Hvala, Ferdi, mislim da sam razumela :). I da, meni je lakse da idem putem integracije, prihvatanja, nego eliminacije. Cini mi se da tako bolje razumem. Mozda je to "zenski put" :).

    Da, razumem to o istom i jednom kao apsulutnim kategorijama. Ali, manifestacija tog jednog bi trebala da je individualna, razlicita, jedinstvena. No, masine sve nivelisu, pa se mehanicki prave razlike sto onemogucava sustinu da bude bas to sto je- emanacija jednog u jedinstvenosti.

    Inace, oko lonaca i masina-odusevila me Harisova kcerka ( u "Ja sam OK, ti si OK), kad je prokomentarisala situaciju kada i ona i drugarica dobiju ISTI keks - Ja imam isto sto i ti, a ti ne! Fenomenalan prikaz nase situacije, s tim sto je to nekada dopunjeno sa samosazaljevajucim- Ti imas isto sto i ja a ja ne!

    Oduzih i ja, bolje da pokrenem motoricki centar u akciju spoljasnjeg pridavanja znacaja-odoh da napravim kolac mojim deckima :))

    Puno pozdrava, dragi saputnici u traganju za izgubljenim sobom :)))

    ОдговориИзбриши
  6. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  7. Iako je davno bilo ja cu se nadovezati
    Hvala vam svima sto ste mi nakon texta dali ociti primjer sta znaci misliti da si se izborio ali nisi :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zar tvoja spoznaja o tome, da se nismo "izborili", izaziva jedinu radost u tebi - vrednu pohvale? Vredelo bi osvetliti tu emociju likovanja zbog tudjih nesavrsenosti :) ...

      Inace, kako bi smo posmatrali sopstvene nesavrsenosti i "neizborenosti", ako bi smo bili savrseni i "izboreni"... To bi nas, dakako, lisilo neizmernog zadovoljstva :) ...

      Избриши
  8. Ni slucajno to sto kazem izborili mislim na unutarnju borbu koju i sam vodim sa sobom a imao sam primjere kako ne treba,divan primjer koji mi je pokazao cdje i kako i sam grijesim a ne znam.
    I hvala na tome,a to sto vi vidite likovanje u tome to je vec Vas problem kojeg ste ili svjesni ili ne,ne znam,niti zelim da znam ;)

    ОдговориИзбриши
  9. Nije retko, da ono sto napisemo i ono sto smo zapravo, zeleli da iskazemo, prestanu da lice jedno na drugo... Jasno izrazavanje je pozeljno, dok se na nejasnocama mogu izvesti, citave dijagnosticke studije ...

    ОдговориИзбриши
  10. Ja sam se lijepo zahvalio a to sto Vi vidite ironiju u tome je opet Vas "problem"
    Nemam vise komentara jer ne namjeravam mlatiti tuđu praznu slamu

    ОдговориИзбриши
  11. Samo pocni da se izrazavas jasnije i manje visesmisleno, pa sva ova "prazna slama" nece biti uzalud. Iz svake situacije se moze uciti. Dobronameran savet. Pozdrav.

    ОдговориИзбриши