28. 6. 2015.

ČETVRTI PUT - SUPROTNOSTI V

Birdlip, 15. septembar 1943.
SUPROTNOSTI

 Treća Sila

Deo V - Večeras ćemo govoriti o Trećoj Sili. Kao što je rečeno, Rad uči da u svim manifestacijama, svim događajima, svim stvorenim stvarima deluju tri sile, koje se nazivaju Aktivna, Pasivna i Neutralizujuća ili Prva, Druga i Treća Sila. Koncept Treće Sile nije poznat nauci ni na koji način, osim što je uz pozitivno i negativno naelektrisane čestice dodat i neutron.  Nauka je pre svega izgrađena na konceptu dve sile – to jest, akciji i reakciji. To je u skladu sa našim uobičajenim načinom razmišljanja preko formatornog centra, koji ne može da vidi Treću Silu. On ne može da je shvati i za to je neophodan novi um – novi način razmišljanja. Svi možemo razumeti akciju i reakciju: uzrok i posledicu možemo manje ili više uočiti. Kucate u pasivni sto i on vam se suprotstavlja. Vaš prst je aktivan, a sto pasivan i vi se povređujete. Sa druge strane, koncept Treće Sile je mnogo teže razumeti. Međutim, ona deluje među nama i ponekad poprima oblike koji deluju kao čudo – kao sinhroniciteti, ili događaji iste vrste koje se pojavljuju zajedno, što nazivamo koincidencijama.

Sada, želim da vam skrenem pažnju na reč koja se koristi u Radu da bi se imenovala ta nevidljiva i neprepoznata Treća Sila. Zašto se ona naziva Neutralizujuća Sila? Uzmimo najpre taj aspekt. Termin očigledno sadrži ideju neutralnosti (neuter).  Šta neutralnost znači? Prema rečniku, neutralnost jednostavno znači nijedan (od latinskog ne uter).

U vezi sa polom, neuter znači ni muško ni žensko. U vezi sa glagolskim oblicima, znači ni aktivno ni pasivno i tako intranzitivno – to jest, radnja se ne prenosi na neki određeni objekat. U opštem značenju, govori o tome da nema pripadnosti nijednom od dva određena suprotstavljena ili definisana stanja. Od neuter dolazi neutralno. U političkom smislu neutralno označava poziciju između dve suprotstavljene strane. U hemiji, neutralna so nije ni kisela ni alkalna. U vojnom pogledu biti neutralan znači ne pomagati nijednoj strani i tako ostati u stanju relativne nezavisnosti i slobode. U sferi elektriciteta ona znači nemati ni pozitivno ni negativno naelektrisanje. U mehanici ona označava tačku u kojoj su različite sile u ravnoteži. Ponovo, neutralnost označava „uslove kada se ne priklanjamo nijednom putu: odsustvo ekstremnih pogleda, uzdržavanje da se zauzme jednostrana tačka gledišta itd.“ Sada, pređimo sa neutralnog i neutralnosti na glagol neutralizovati. Neutralizovati, prema rečniku, znači „učiniti niti aktivnim niti pasivnim; proizvesti protivtežu, otkloniti uticaje putem suprotne sile, proizvesti ravnotežu.“ Navedena definicija iz rečnika samo delimično prenosi značenje u kome se termin „neutralizujuća sila“ koristi u Radu. To nije iznenađujuće, jer se termini i koncepti i ideje Rada ne mogu naći u rečniku. Istovremeno, mnogi termini Rada su povezani sa terminima iz svakodnevne upotrebe. Postoji saobraznost. Kada Rad Treću Silu naziva Neutralizujućom Silom, to znači da je njena priroda takva, da ona nije ni aktivna ni pasivna sila i da je potpuno različita od njih. Tako, ona je neuter u značenju, koje joj pripisuje rečnik – to jest, nijedna – međutim, iako nijedna, ona je nešto.  Dakle, kada rečnik kaže da neutralizovati može značiti „napraviti protivtežu, otkloniti uticaje putem suprotne sile“ to je tačno u smislu Rada, jer se ponekad prvi efekat neutralizujuće sile javlja kao porast bilo aktivne ili pasivne sile, kako bi se sačuvala ravnoteža. Međutim, Neutralizujuća ili Treća Sila je odvojena i različita sila, koja potiče iz prvog trojstva ili trijade sila i kreira prvi red svetova na noti Si u Zraku Kreacije i omogućava rast svim narednim nivoima kreacije udvajanjem. U prvom redu stvorenih svetova deluju samo tri sile i one reflektuju volju Apsoluta, ali u tri oblika: u drugom redu svetova deluje šest sila – to jest, dve trijade: i tako dalje do nivoa naše veoma udaljene zemlje, na kojoj deluje 48 sila – to jest, 16 trijada – daleko od volje Apsoluta i tako mehanički kada se napravi poređenje. Jer interakcija i ukrštanje svih tih sila proizvodi probleme i mehanička ograničenja naše egzistencije u ovom zapećku Univerzuma. Zbog tih sila ili zakona nikakva sloboda ovde dole nije moguća, kakvi god društveni zakoni da budu stvoreni. Govoriti o slobodi je nemoguće. Međutim, radeći na sebi, čovek može dospeti pod uticaj manjeg broja zakona.

Da bi to moglo da se ostvari, prva stvar, koju on mora učiniti, jeste da se seća sebe. U životu čovek ne pamti sebe. Sa te tačke gledišta bih večeras želeo da vam govorim o Trećoj Sili. Tačka gledišta, gde čovek može početi da postaje slobodnijim, leži između suprotnosti, u oblasti u sredini zamaha klatna i aktom samo-sećanja on počinje da se približava tom mestu, psihološki govoreći. Bilo bi nemoguće opisati sve različite načine samo-sećanja, čak i kada bismo ih poznavali. Emocionalno razumevanje naše pozicije na ovoj majušnoj, daleko udaljenoj planeti, nebitnosti lične egzistencije, može doneti neki stepen samo-sećanja. Ponekad i samo posmatranje neba po noći, sa milijardama zvezda, proizvodi stanje slično samo-sećanju, izvlačeći nas iz samoljubivih osećanja. Sve što izvlači snagu iz ličnosti može doneti tračke Samo-Sećanja. Međutim, prepoznavanje ukusa ovog stanja, jeste ono što je važno. Jer u tom stanju i samo u tom stanju pomoć može da dopre do nas. Taj osećaj Rada i čitavog background-a ezoterijskog učenja može proizvesti stanje Samo-Sećanja, a razvitak mentalne i emocionalne evaluacije Rada jeste ono, čemu moć Samo-Sećanja pripada, daleko od prolaznih oblika, indukovanih manje ili više slučajno. Taj rastući osećaj Rada kao jačeg od života i njegovih uspona i padova i njihanja tamo-amo između suprotnosti proizvodi stanje Samo-Sećanja, koje nije nastalo slučajno niti predstavlja prolazno iskustvo. Međutim, tokom veoma dugo vremena mi mešamo Rad sa asocijacijama, sa mašinom ličnosti, koju pokreće život i koja na njega reaguje mehanički. I to je neizbežno, jer je moguće samo postepeno odvajanje. Osoba se ne može odjednom odvojiti od ličnosti. To bi je uništilo. Tako, iako pokušavamo da radimo, identifikujemo se sa reakcijama ličnosti, koje izgledaju drugačije i realne ili „prirodnije“, kako volimo da kažemo. Istovremeno, možemo veoma dobro znati da je potrebno da se setimo sebe i čak to želeti, ali ne biti u stanju da to učinimo. Nismo u stanju jer smo identifikovani sa reakcijama ličnosti. Vidimo događaj, šta god da je u pitanju, preko ličnosti – to jest, kroz naše stavove, odbojnike, asocijacije, slike, negativne emocije i tako dalje, ukratko, sve one tipične reakcije koje pripadaju našoj lično stečenoj ličnosti. To jest, posmatramo ga sa stanovišta života a ne sa stanovišta Rada – i to iako ne zaboravljamo Rad i čak pokušavamo da radimo. Sada, ako smo identifikovani sa reakcijama naše ličnosti i istovremeno pokušavamo da se setimo sebe, otkrićemo da je to nemoguće. Biti identifikovan i biti u stanju Samo-Sećanja je nemoguće. Nije reč samo o tome da je njihov ukus suprotan, već pre da su oni nespojivi. Što smo više identifikovani, to smo više u životu pod mehaničkim zakonima ove planete. Što smo više u stanju Samo-Sećanja, to u većoj meri stojimo pod svesnim uticajima. U Radu ideja Samo-Sećanja – to jest, Treće Stanje Svesti, gde pomoć može da dopre do nas – uvek stoji u vezi sa neidentifikovanjem. Rad kao Treća Sila stiže do nas samo kada smo relativno budni – to jest, u nekom stepenu Samo-Sećanja. Originalna ideja molitve bila je da nas dovede u stanje Samo-Sećanja, da ukloni naše teškoće, ili da se zatraži pomoć i stekne svest o našoj nemoći da činimo. Međutim, molitva na ovaj način je veoma teška. Moliti mehanički ili nasilno ili tragično ili iz osećanja dužnosti ili pobožno ne može dati rezultate. Na molitvu se može odgovoriti samo onda kada sve tri centra sarađuju. A ta tri centra mogu da sarađuju samo ako su „u fokusu“, a to je kada smo negde u sredini zamaha klatna, a ne na nekoj od strana. Akt Samo-Sećanja jeste pokušaj da postavimo sebe negde u sredinu tog zamaha. Biti u sredini jeste biti u stanju Samo-Sećanja. Rad na identifikaciji odvaja čoveka, tako da se on ne njiše sa jedne strane na drugu. Može se reći da Samo-Sećanje teži tome da bude u Trećoj Sili, a da neidentifikovanje stremi tome da ne bude u dve suprotstavljene sile. Kada pokušavamo da delujemo sa jedne ili druge strane klatna, kao kada kažemo u životu: „To je previše“, - to jest, kada delujemo iz stanja identifikacije – ne možemo izraziti ništa više od uobičajenog rada suprotnosti kao akcija-reakcija. Udaram te: tada ti udaraš mene: tada ja udaram tebe. I tako u beskraj. Tokom kraćeg ili dužeg perioda ja trijumfujem, tada usled mehaničkog njihanja klatna ti trijumfuješ i tako dalje. Sada si ti prvi: sada sam ja prvi. Sada sam na vrhu: sada si ti na vrhu. To je život, njihanje između suprotnosti. To je „spuštanje sa brda“ i „kotrljanje na dole“. U čitavoj toj igri suprotnosti nema rešenja. To je razlog zašto se život u Radu naziva nerešivim. Imate samo satisfakciju suprotnosti, koje su lopovi. Uzmite, na primer, ljubomoru i njen neprijatan trijumf. Ta satisfakcija – kao što je rečeno, trijumfovanje nad neprijateljem – jeste prolazna. Međutim, ako radite na svojim mehaničkim reakcijama, počinjete da izmičete toj dvocilindričnoj mašini života, u kojoj se uvek jedan klip pomera na gore, a drugi na dole i obrnuto. Kada osetite neobičnu snagu Rada, počinjete da shvatate da ne možete rešiti teškoće jednostranom i samim tim nasilnom akcijom. Međutim, potrebno je dosta vremena i rada da se to shvati. Da bismo dosegli bilo šta nalik rešenju, moramo naučiti kako da se kratko krećemo u jednom pravcu, a zatim kratko krećemo u suprotnom pravcu dok ne stignemo u sredinu. To je veoma teško. Međutim, putem ovog metoda možete doseći Treću Silu u kojoj leže dobro i istina – to jest, pravo značenje i time rešenje.

Sada, želim da večeras dodam samo još jednu stvar. Reč je o unutrašnjoj tišini. Radeći na sebi i uočavajući kako njihanje klatna ulazi u vas i kako sada mislite ili osećate ovo, a sada mislite ili osećate suprotno i ne identifikujući se ni sa jednom stranom, koliko je to moguće na čovekovom trenutnom stadijumu, postoji nešto što se u Radu naziva „unutrašnja tišina“. Različita „Ja“, koja kruže po orbiti njihanja, žele da kažu sada ovo, sada ono, kada ih svetlost svesti dotakne i probudi u kratkotrajni život. Do određenog stepena čovek im može zabraniti da govore, pod uslovom da ima jasnu ideju da nijedna strana nije u pravu. Unutrašnja tišina znači biti tih u sebi. To znači ne zauzimati stranu u sebi i tako postati tih. To je nemoguće ako se identifikujete sa svakim „Ja“. Možete pustiti da se priča odvija na jednoj ili drugoj strani, ali posmatrati to i tako biti tih u sebi.

Ovaj komentar govori o dostizanju središta klatna, gde Treća Sila može dopreti do nas. Predmet Samo-Sećanja je da se stigne na mesto, koje nije niti jedna niti druga suprotnost, već novo iskustvo i tako nova svest i razumevanje. Sve identifikovanje pripada suprotnostima. 
KRAJ


5. 6. 2015.

ČETVRTI PUT - SUPROTNOSTI IV


Birdlip, 13. septembar 1943.

SUPROTNOSTI
Deo IV – Prethodno smo govorili o izvornom konceptu pravednika. To nije bila sentimentalna ideja. Pravednik stoji između suprotnosti, u stanju ravnoteže. Budući da zna kako da se odupre sili suprotnosti, njegov centar gravitacije nije guran na jednu ili drugu stranu. To je moguće jedino dostizanjem konačnog osećaja sopstvene ništavnosti, kao što je rečeno. Osećaj da jeste nešto sprečava čoveka da dosegne položaj između suprotnosti. Kada Rad kaže da čovek mora doći dotle da shvati svoju ništavnost, pre nego što bude ponovo rođen, to ne znači da mora da ponižava sebe i nešto slično, već da tokom dugog posmatranja zaista počne da shvata da nije ništa i da ne postoji takva osoba kao što je on. Cilj je da se dospe u poziciju, psihološki govoreći, između suprotnosti. Znači, da za to postoji konačni cilj. Zašto je tako važno dospeti u centar klatna i ne njihati se tamo-amo? Zato što tu, između suprotnosti, leži sva mogućnost za rast. Tu do nas dosežu uticaji na viših nivoa. Ovde, na tom mestu gde čovek može da oseti svoju sopstvenu ništavnost i gde je čovek prema tome slobodan od kontradiktornosti, on može osetiti uticaje i značenja iz viših centara koja ne sadrže kontradiktornosti. Ne posmatrajući sebe kao dobru ili lošu, ne hvaleći sebe da ste pravedni ili obrnuto, ne razmišljajući o tome da se drugi prema vama odnose dobro ili loše, ni u jednom ne biti uhvaćen u identifikaciji, dolazite u taj središnji položaj. To nije lako! Sa aktivnom ličnošću to je nemoguće. Ponekad, kada je iz suprotnosti izvučena snaga, kao tokom ozbiljne bolesti, osoba ulazi u to stanje. Tada su svi njeni centri u fokusu i ona razume i vidi jasno.
***
Rad uči da u svakoj manifestaciji deluju tri sile. Mi vidimo samo dve – ukoliko vidimo i toliko. Ne vidimo Treću Silu, jer formatorni centar radi između suprotnosti i za njega je sve ili „jeste tako“ ili „nije tako“, ili „da“ ili „ne“. Harmonizacija suprotnosti je u središnjoj sili između njih. Treća Sila nije samo unija suprotnih sila. To je posebna sila koju ne opažamo u običnom stanjima. Ona se u Radu naziva „Neutralizujuća Sila“, a u Novom Zavetu „Sveti Duh“. Na vrhu Univerzuma stoji Jedinstvo Apsoluta. Kreacija nastaje sa tri sile ili prvim trojstvom koje izlaze iz Jedinstva. Te tri sile su jednake. Na dnu Univerzuma je najveća antiteza Jedinstvu. Ovde su suprotnosti najdalje odvojene i nema Treće Sile da ih ujedini. Tako Rad govori o najnižoj materiji u Tablici Vodonika kao o materiji „bez Svetog Duha“. Moramo zamisliti kako bi to bilo biti zarobljen u nekom takvom svetu, na najnižem nivou kreacije, gde ne postoji nada u harmonizaciju bilo čega niti u dostizanje bilo kakvog novog stanja.
***
Treća Sila leži između suprotnosti i možemo je zamisliti kao središnju tačku zamaha klatna. Ukoliko odvojite osećaj „Ja“ od obe strane klatna, tada ne osećate sebe preko suprotnosti i osećaj „Ja“ se smešta u centar, u ništavnost ili, ako vam se to više dopada, ne-nešto (not-somethingness). Tu u središtu je mesto ili sedište Pravog „Ja“. Pravo „Ja“ ili Gospodar dolazi „odozgo“ – to jest, sa višeg nivoa. Ne možemo ga dosegnuti sa pozicije jedne ili druge suprotnosti. To je razlog zašto u drevnim simbolima nalazite dve suprotnosti na svakoj od strana i Treću Silu u sredini, u prikazima misterije ponovnog rođenja. Dostići Pravo „Ja“  jeste biti ponovo rođen. Na primer, Hrist je na krstu između dva razbojnika. Ili kod suparnice ranog hrišćanstva, religije Mitre, nalazimo bika koji je ubijen između dve suprotnosti. Oni koji su pogledali u Liber Mutus (lat. „Nema knjiga“, alhemičarski tekst iz 17. veka u Francuskoj, prim.prev.), setiće se dve životinje na svakoj strani i zraka svetlosti, koji se spušta između njih. Drevni i veoma jednostavan prikaz sa pečata je sunce koje se uzdiže između dva brda.


Suprotnosti su razbojnici, jer ono što izgradite na jednoj strani, ona druga potkopava. Ili, da to predstavimo drugačije, radost vodi u tugu. Međutim, ono što je izgrađeno u centru ne može vam biti oduzeto. Uzmimo kao primer razumevanje. Ukoliko nešto zaista razumete, ukoliko ste sami videli njegovu istinu, onda je to u središtu i stoji u Trećoj Sili.