16. 9. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST XI


Amwell, 7.2.1953.

UČINITI LIČNOST PASIVNOM

 

Naša tela se sva zajedno kreću od juče do danas. Deo nas je u tom zajedničkom kretanju kroz Vreme, ali deo nije. Deo u Vremenu može da se vidi; deo koji nije u Vremenu, ne može da se vidi. Na primer, ne možete videti Ličnost ili Suštinu ništa više nego što možete videti misao. Kada se deo u Vremenu, a to je telo, odvoji od dela, koji nije u Vremenu, on prestaje da radi, njegova organizacija se raspada i on postaje nefunkcionalan. On umire i biva pokopan i ljudi kažu: „Taj i taj je mrtav. Video sam kako ga sahranjuju.“ Najveća zabuna u duhovnom pogledu proizilazi iz ove vrste razmišljanja, na osnovu koga se naivno veruje da je čitava osoba vidljiva. To je čisto, nerazblaženo mišljenje na osnovu čula, jedna od onih stvari koje Ličnost održavaju aktivnom. Na osnovu takvog razmišljanja, osoba u vidljivom telu je sve što postoji i ničega više za njega nema. Sada, sudbina nevidljive Ličnosti posle završetka životnog doba tela nije ista kao sudbina nevidljive Suštine. Rečeno je da je Ličnost, stvorena i pokretana Životom, propadljiva i da se dezintegriše. Međutim, Suština se vraća svojoj Zvezdi, budući da je besmrtna sila rasta u nama koju zanemarujemo. Više volimo rast Ličnosti, koji naše samoljublje i svet lako podstiču. Takođe je rečeno, da se Ličnost sporo dezintegriše ukoliko je okorela. Mnoge stvari je ojačavaju: nepomirljiva mržnja, nezasita žudnja za moći, neukrotiva sujeta i veliki ponos to čine. Ona zadržava svest u onoj meri u kojoj čovek povezuje osećaj Ja sa njom i identifikuje se sa njom. Ukoliko se Ličnost učini pasivnom, svest se neizbežno odvaja od nje i prelazi na stranu Suštine i Pravog Ja. Ličnost tada brzo može da se slomi. Uspenski je često govorio o opasnosti kristalizacije u Ličnosti. Spomenuo je da kod jednostavnih ljudi iz naroda Ličnost nema čvrsto mesto i slama se uz malo patnje. Sa druge strane, što je bogatija Ličnost formirana oko Ličnosti, to više Suština može da iskoristi za svoj rast – pod uslovom da čovek radi na sebi i čini Ličnost sve više pasivnom. Ukoliko u tom pogledu ne učini ništa, živeće i umreće kao neostvareno seme. Kao težak, složeni eksperiment on je propao. Čovek je kreiran kao složeni eksperiment, jer je načinjen za ovaj život i drugi život tokom ovog života.  To me dovodi do misterije Suštine i postojanja ezoterijskog učenja u svetu. Zašto ezoterijsko učenje postoji? Odgovor je da postoji, jer Život ne može učiniti da Suština raste. Život omogućava razvoj Ličnosti, ali ne i Suštine. Ovde je problem: a tu leži i izvor očiglednog paradoksa u Radu – kada se kaže da je bolje imati malu Ličnost, a najbolje imati bogatu. Govori se o dve različite stvari. Čovek je dvostruk. On stoji pod dejstvom dvaju uticaja pod nazivom A i B. A uticaji izviru iz života i Ličnost je povezana sa njima. B uticaji imaju drugačiji izvor. Oni su posejani u život od strane Svesnog Kruga Čovečanstva – to jest, C uticaja. Izmenjeni su u B uticaje prvenstveno zbog formatornog razmišljanja zasnovanog na čulima. Ukoliko čovek apsorbuje samo A uticaje, njegova Ličnost se održava aktivnom. Njegova Suština ne može da raste. Ukoliko poseduje Magnetni Centar, onaj deo u nama koji može da napravi razliku između A i B uticaja, čovek počinje da apsorbuje B uticaje i zatim može doći u kontakt, u različitim stepenima, sa C uticajima. B uticaji, kao što su to Jevanđelja i ovaj Rad, povezani su sa rastom Suštine. Ako čovek uči ono što oni znače i čini ono što mu oni govore da čini, Suština može početi da raste.  Međutim, ona može rasti samo na račun Ličnosti. Ne možete zadržati svoju naduvanu Ličnost i razvijati Suštinu u isto vreme. To je jalov san koji izvire iz sujete. Ličnost mora reći kao Jovan Krstitelj: „Ja se moram smanjiti da bi Suština rasla.“ To je vrhovna ideja iza ezoteričnog učenja. „Ako se ne povratite i ne budete kao deca, nećete ući u carstvo nebesko.“ (Mateja XVIII, 3). Mnogo toga mora da se ukloni sa Ličnosti da bi se dostigao stupanj malog deteta. Pošto Suština ne može da se razvija kroz A uticaje, moraju da postoje B uticaji. Kada bi mogla, postojali bi samo A uticaji. Čovek onda ne bi bio težak, složen i paradoksalan eksperiment, kakav je stvoren da bude. Ne bi bio samo-razvojni organizam. Život, mehanički Život, bi ga oblikovao do kraja.

15. 9. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST X

Amwell, 31.1.1953.
UČINITI LIČNOST PASIVNOM

Ideja da Ličnost treba učiniti pasivnom tokom čitavog života, i to malo pomalo, pre nego što unutrašnji razvoj bude mogao da dosegne savršenstvo, jedna je od Velikih Ideja Rada. Sada, dok vaš um ne bude shvatio neke od Velikih Ideja Rada, nikada nećete zaista razumeti o čemu je tu reč. Nije dovoljno dobro shvatiti male stvari van konteksta. To neće proširiti um. Ostaćete zabavljeni malim detaljima i malim formatornim argumentima. Otac rane crkve, Origen (3. vek n.e.) citira Hristovu izreku: „Tragajte za velikim stvarima i male stvari će vam biti dodate; tragajte za nebeskim stvarima i zemaljske stvari će vam biti dodate.“ Za nas, nebeske stvari su velike stvari Rada.   

Razmotrimo još jednom ideju u vezi sa Ličnošću. Rad uči da nas Život ne razvija cele, već samo delimično. Život obezbeđuje razvitak Ličnosti i to je neophodno u prvom koraku. Međutim, Život ne obezbeđuje kasniji stupanj razvoja, koji latentno postoji u čoveku (stvorenom kao samo-razvojni organizam). Ovde treba naglasiti dve stvari:

1)     Taj dalji razvoj može biti ostvaren samo ako se Ličnost učini pasivnom;
2)      To može postići samo Rad. To jest, čovek u Životu i od Života, koji poznaje samo Život i njegove ciljeve i stanovišta ne može učiniti Ličnost pasivnom. Rad to formuliše u terminima naredne velike ideje – naime, da Čovek može biti pod uticajem dve sasvim različite Neutralizujuće Sile. Dok god stoji pod dejstvom Neutralizujuće Sile Života i njegovih ciljeva i stanovišta, Ličnost mora ostati aktivna. Međutim, ukoliko čovek prihvati Rad i njegove ciljeve i stanovišta, nova Neutralizujuća Sila počinje da deluje u njemu koja Ličnost malo pomalo čini pasivnom. Ta nova Neutralizujuća Sila ne dolazi iz pravca Života.

Sada, svako od vas mora jasno da razume to što je rečeno. Svako od vas mora da angažuje sopstveni Mentalni Centar, kako bi ovaj deo Rada zaista ušao i nahranio centar i započeo da formira novi način razmišljanja, kako o vašoj situaciji tako i o situaciji na zemlji. To znači razmišljati sa stanovišta Rada o Životu i to mora da bude urađeno. Uveravam vas da dok ne budete prihvatili Ideje Rada u svojim individualnim umovima i dok one ne budu počele da utiču na vaše individualno mišljenje, Neutralizujuća Sila Rada neće napraviti kontakt sa vama. Vaš um će ostati zatvoren za njega. Nikakva promena u mišljenju se neće odigrati. Tako nećete dobiti pomoć i kao posledica toga, vaša Ličnost će ostati aktivna kao i uvek.

Mi onda razumemo da je sam Život vrhovna sila koja Ličnost održava aktivnom. Sada, neka sila mora da deluje na nešto da bi proizvela efekat. Zato, pokušajmo da vidimo koja sila deluje na nas. Da bismo pronašli odgovor, moramo se vratiti na ono čemu nas Rad uči o tom predmetu. Ne možemo prihvatiti da dobijemo odgovor od Života, jer je Život stvorio tu Ličnost u nama i održava je aktivnom. Napraviću odabir nekih stvari u nama, koje, kako to Rad naglašava, održavaju Ličnost aktivnom:

1)     Imaginarno ’Ja’
2)     Lažna Ličnost
3)     Konvencionalni, mehanički stavovi i verovanja, sve što uzimate zdravo za gotovo, vaše uobičajene navike razmišljanja (koje nisu misli), vaši uobičajeni sudovi (koji nisu sudovi), vaša jednostrana stanovišta (bilo za bilo protiv), vaše različite neuočene predrasude. (Ovde se može navesti mnogo toga, a ono što je nabrojano posebno jako održava Ličnost aktivnom.).
4)     Razmišljanje zasnovano na čulima – sve one zablude koje proističu iz čula i razmišljanja na osnovu čula.

Ovi faktori u nama, na osnovu kojih sila Života deluje tako da održi Ličnost aktivnom, biće dovoljni za sada. To ni u kom slučaju nisu svi faktori, kao što to detaljno proučavanje Rada pokazuje. U prethodnom komentaru (Komentar I u seriji „Učiniti Ličnost pasivnom“) opisani su neki efekti Imaginarnog ’Ja’. Sada ćemo razmotriti Lažnu Ličnost. Ljudi pitaju zar one nisu isto. One su isto samo utoliko što obe počivaju na imaginaciji. Obe navode ljude da sebi pripisuju nešto što ne poseduju. Imaginarno ’Ja’ navodi ljude da zamišljaju da imaju realno, stalno, nepromenljivo ’Ja’ i sprečava samo-posmatranje. Lažna Ličnost navodi ljude da zamišljaju da poseduju sve vrste kvaliteta i vrlina koje nemaju. Lažna Ličnost je ta koja sebe naduvava i afektira i razmeće se. Ona je glumac – licemer. Najgore od svega je što tako lako uspeva da prevari svog vlasnika. Čovek ili žena počinju da veruju u sve te poze i vrline i superiornosti proizvedene i radionici Lažne Ličnosti. Šteta je ako su one suviše razvijene, jer će buđenje onda biti bolnije ako ne i nemoguće. Sve ono što nas Lažna Ličnost navodi da pripišemo sebi, treba da bude uklonjeno, sloj po sloj, u dugom procesu buđenja. Na sličan način, Imaginarno ’Ja’ tako da možemo jasno da razlučimo gomilu ’Ja’ svake vrste, koja prikrivena stoje iza njega kao izmaglice i da shvatimo da nismo jedinstveni. I Imaginarno ’Ja’ i Lažna Ličnost su Laži. Oni trguju samo lažima. Ništa istinito ne može da se poveže ni sa jednim od njih. Međutim, u njihove laži se rado veruje i rado se poseže za njima. Ljudi vole da zamišljaju kako imaju specijalne talente i neobične vrline. Obratite pažnju kako ljudi pravdaju sebe lažima da se ne bi suočili sa neprijatnom istinom. Međutim, molim vas, počnite posmatrajući sebe. Posmatrajte kako održavate Lažnu Ličnost aktivnom. Uvek se setite šta je rečeno i paraboli o trunčici i brvnu. „Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog.“ U Radu čovek uvek mora započeti sa samo-promenom od sebe. U Životu on to nikada ne čini. To je greška druge osobe. Složićete se da prolaziti kroz život sa brvnom u oku ne može biti znak da je nečija Ličnost učinjena pasivnom svešću. Parabola kaže:

„A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u oku svom ne osećaš? Ili, kako možeš reći bratu svom: Stani da ti izvadim trun iz oka tvog; a eto brvno u oku tvom? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa ćeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog….“ (Mateja, VII 3.5).


Uklanjanje iznutra brvna iz nečijeg oka moguće je samo povećanom svesnošću stečenom dugim samo-posmatranjem bez osuđivanja. Razmislite o značenju reči licemer, kako je ovde upotrebljena. Uporedite je sa značenjem Lažne Ličnosti u Radu. Zar oni nisu isto? Postati svestan licemera u sebi značilo bi postati svestan svoje Lažne Ličnosti.